PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
subjekt,
osnova koja rod (Gattung) i vrstu sadrži u
sebi i sama je supstancijalna” (ibid.)54. —
Kako, u tom smislu, valja shvatiti „društvo” ,
ukazuje sam
Marx:
„Prije svega valja izbjeći da se
„društvo” opet kao apstrakcija fiksira nasuprot in
dividuuma. Individuum
jest društveno biće
[ili: bit,
Wesen, V. S.]. Njegovo očitovanje života — ako se i
ne pojavljuje u neposrednom obliku
zajedničkog
(gemeinschaftlichen) zajedno s drugima izvršenog
životnog očitovanja (Lebensausserung) —
jest
stoga
očitovanje i podređivanje
društvenog života.
Indivi
dualni i rodni život čovjeka nisu različiti, ma koliko
je — i to nužno — način tubitak individualnog ži
vota više
poseban
ili više
općeniti
način rodnog ži
vota, ili što je više rodni život
posebni
ili
opći
indi
vidualni život.
Kao
rodna svijest
potvrđuje čovjek svoj realni
društveni život
i samo ponavlja u mišljenju svoj tu
bitak, kao što se obratno rodni bitak (Gattungssein)
potvrđuje u rodnoj svijesti, te je u svojoj općeni
tosti, kao misleće biće, [ili: bit, Wesen, V. S.], za-
sebičan (fiir sich).
Čovjek — kolikogod je stoga
poseban
individu
um, a upravo njegova posebnost čini ga individu
umom i zbiljskim individualnim zajedničkim bićem
[ili biti, Gemeinwesen = zajedništvo, V. S] — toli
ko je
totalnost,
idealna totalnost, subjektivni tubi
tak mišljenog i osjećajnog društva za sebe, kao što
je tu (da ist) također u zbilji (Wirklichkeit), kako
kao zor (Anschauung) i zbiljski užitak (Genuss) dru
štvenog tubitka tako kao totalnost ljudskog očito
vanja života.
54
Za čitavu reviju značenja pojmova „konkretno" uspo
redi
A. Seiffert,
Concretum, A. Hain, Meissenheim a. Glan
1961, za Hegela: str. 15—24
134
