PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
Kojeve,
Introduction a la lecture de Hegel, Galli-
mard, Pariš, 1947, str. 574: „Phanomenologie des
Geistes je fenomenologijska deskripcija ljudske eg
zistencije", preveo A. Habazin u V. Masleša (Logos),
Sarajevo, 1964, str. 628; usporedi i vrlo instruktivnu
bilješku sa str. 573. odnosno 627). —
Lenjin
koji,
međutim, upućen „Kapitalom", polazi od Hegelove
,,Wissenschaft der Logik",
blize
je samoj stvari, te
se za njega ne radi toliko o antropologiji koliko o
tehnologiji
, naravno i opet u antropologijskom ili
bar filozofijski neodređenom horizontu (usp. V. I.
Lenjin, Sočinenija, 4. izd., T. 38, 1958, str. 192, 275,
189, 179— 180).
Ipak, za Marxa unutar ove antropologijske di
menzije svojstvene odlučujućoj problematici
tvore-
nja
svega što jest kao samotvorenje, iskrsava
dife
rencija
sfere čovjeka i sfere prirode, s jedne strane,
i one razine čovjeka (valjalo bi pisati: Čovjeka!) s
druge strane,
po ko joj
, kao omogućavajućem
trećem
momentu, momentu cjelovitosti i načelnosti čitavog
kružnog procesa52,
jesu
i čovjek (u užem smislu =
takozvana „svjetska povijest") i priroda. To treće
naziva Marx „društvom"53, u
specifičnoj
upotrebi,
52 „Čitavo kretanje (Bewegung) povijesti je ... kako
njegov [to jest
komunizma
kao „pozitivnog ukidanja privat
nog vlasništva" (: treći momenat procesa ukidanja samootu
đenja, 1. c., str. 533) = komunizma „kao dovršenog humaniz
ma = naturalizma" (1. c., str. 536), V. S.]
zbiljski
akt ra
đanja [ili: tvorenja: Zeugung, V. S.] — prirodni akt njegovog
empirijskog tubitka — tako i za njegovu misleću svijest —
pojmljeno
(begriffene) i
znano
(gewusste) kretanje (Bewe-
gung) njegovog
bivanja
(Werden)..." (1. c., str. 536). Sas
vim hegelovski: „materijal rada", priroda, i „čovjek kao sub
jekt" jesu „kako rezultat tako izlazište kretanja" (1. c., str.
537).
53 „Dakle je
društveni
karakter opći karakter čitavog
kretanja;
kao što
društvo samo producira
čovjeka
kao
čov
jeka
tako je njime
producirano
[ujednost i uzajamnost
„društva" i „čovjeka kao čovjeka", to jest u njegovoj ontič-
132