BOG — PRIRODA — ČOVJEK
nog,
na
znanje i, za znanje
pri-
znanog, te je kao
takova
pred-postavka
svih znanosti u užem smislu.
Upravo to je
praksa rada znanstvene povijesti,
taj
posljednji obzor Marxove misli koji, ujedno, pos
tavlja „prethodni” zadatak kojem je Marx posvetio
život: „ukidanje produkcijskih odnosa” koji su,
zbog svoje partikularnosti: produkcije radi viš
ka vrijednosti, „okovi” (Fesseln; MEW 13, str. 9)
nesmetanog, svestranog, samostalnog i slobodnog
razvoja „proizvodnih snaga” .
U „Grundrisse .. .” (str. 30—31) govori Marx o
mitologiji kao arsenalu
i
tlu (Boden) grčke umjet
nosti. Taj zor (Anschauung) prirode i društvenih od
nosa nije, prema njemu, moguć u doba suvremene
tehnike. „Sva mitologija prevladava prirodne sile,
ovladava njima i oblikuje ih u fantaziji i fantazijom;
dakle nestaje sa zbiljskim gospodstvom nad istim
(silama)” (30). „Priroda i društveni oblici” . . . „ne
svjesno umjetnički obrađeni [i: prerađeni, verarbe-
itet, V. S.] pučkom fantazijom” (31) = to je mito
logija! Ako to Marx dopušta za
umjetnost,
nadove-
zujući direktno na Hegelove relevantne teze67, zašto
riječi, nego je u obradbi (Bearbeitung) koja se zbiva, a nije
učinjena ... “
67
Usporedi mnoga mjesta
Hegelove
Asthetik I (na
primjer str. 456, 522) i II (str. 10, 39, 40. i passim). (S. W.f
12, 13). Lapidarno je to formulirano već u niirnberškoj „Phi-
losophische Enzyklopadie”, 1808 i si. (S. W. 3, ed. Glockner,
posthumno K. Rosenkranz 1840): „Pučka fantazija nije praz
novjerje, nego vlastiti duh, takozvano čudesno je priprosta
mašinerija ... Živa mitologija jednog naroda sačinjava temelj
i sadržaj (Gehalt) njegove umjetnosti" (str. 223—224). U po
vodu traženja Ch. Dana-e da napiše na jednoj stranici čla
nak Aesthetics za New American Cyclopaedia, o čemu piše
Engelsu (MEW 29, Dietz Berlin, 1963, str. 140; pismo od
23. V 1857), Marx čita Aesthetik oder Wissenschaft des Scho-
nen, (1846—1857)
F. Th. Vischerci
, a u kolovozu-rujnu piše
„A. Einleitung" iz koje je gornji tekst. Za odnois Marx—
—Vischer uporedi G.
Lukacs,
Beitrage zur Geschichte d.
143
