BOG — PRIRODA — ČOVJEK
značenju riječi) jest
tehničko spravljanje-računanje
na kojem se temelji svako suvremeno mišljenje, či
njenje i sačinjanje. Mito-logija kao tehnologija je
dvoznačna u bitnom smislu: kao mišljenje
tehnike
(u smislu genitivus subiectivus) ona je računanje i
spravijanje iz tehnike svega kao osebičnog, tehnič
kog objekta (tehno-logika na mjestu metafizike u
cjelini), i, ujedno, ona je naslov za
mišljenje
tehnike
u njenoj
povijesnoj
biti, za
promišljanje
i
obrat
zna
nstvenog nacrta-obrade svijeta k još-ne-odlučenoj
punini jedne drukčije mogućnosti. Sad je, na pos-
lijetku, sve na tome da se tehno-logijski projekt kao
artikulirana pred-postavka svega što jest, sa svom
smionošću življenja
otvori
za ne-pred-viđenu, iskon
sku zgodu, neiscrpljenu i neiscrpljivu mogućnost, i
to baš tamo gdje ona, kao funkcionalni „krug" to
talnog funkcioniranja, u svom zatvaranju ništi život
sam. To otvaranje nikad ne može biti samo još jed
na, sve nadmašujuća postavka rada samog kao „kon
kretnog apsoluta", kao ni, još manje, puni čin i rad
nja čovjeka-radnika koji
jest iz
apsoluta i za njega71.
71
Usporedi ovdje Marcuseove zahtjeve i napore oko
„novih potreba čovjeka", oko „velikog odbijanja", otklanja
nja jednodimenzionalnog društva i čovjeka, oko „smiraja,
namirenja i umirenja (pacifikacije) egzistencije," oko „dru
štva kao umjetničkog djela", veze umjetnosti ii tehnologije,
itd. Da bi tako nešto doista, „kvalitativno nadmašilo" po
stojeći „realitet", trebalo bi da Marcuse sam, pnije svega,
raščistiti s vlastitim subjektivističkim aktivizmom, unatoč
deklaracija. Njegovo „utopijsko" mišljenje, međutlim, više
suponira metafiziku Blochova tipa nego smiraj i prebolje-
nje same metafizike. Freud, kolikogod bio skrojen po Mar-
cuseovoj mjeri, neće ga osloboditi manipulacije. Njegova
„radikalnost" hrani se pretpostavkama svijeta koji bi da
„prevladava". [
H
. M., 1. c., str. 234, 233, passim;
H.
M., An es-
say on liberation, Beacon Press, Boston, Mass, 1969. sav je
posvećen tim pitamjiima; usporedi navlastito
H.
M., Društvo
kao umjetničko djelo, Kulturni radnik, Zagreb, 1968, str.
174—181; „Utopijska ideja estetičke zbilje mora se izdržati
sve do smješjbenosti koja danas uz nju nužno prijanja", (str.
181);
H. M.,
predgovor za „Kultur und Gesellschaft", ed.
147
