PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
ne bi i „zbiljsko gospodstvo", prevladavanje, ovla
davanje i oblikovanje „prirodnih sila" i tako dalje
moglo počivati na tlu i temelju (Grund und Boden)
neke „mitologije" = „pučke fantazije", i tako dalje?
Kakav je temelj moderne umjetnosti za razliku od
egipatske, grčke i tako dalje umjetnosti? Zar Marx
sam, više od svih drugih zapadnjačkih mislilaca za
služen za povijesno mišljenje,
ne tretira povijesno
to
„zbiljsko gospodstvo" nad prirodnim silama, pa sto
ga mora stajati u obzoru prosvetiteljsko-pozitivisti-
čkog lučenja znanosti-tehnike od mita? Ili možda,
što je zaista na djelu — njegova „viša djelatnost"
(hohere Tatigkeit, usporedi Grundrisse .. „ str. 599)
= schopferische Wissenschaft (ibid.) u svom totali
tetu u sebi sadrži, kao „ukinute" i realizirane „mo
mente" umjetnosti, religije u užem smislu i filozo
fije, i sama realizirana u znanostima i dajući im zna-
nstvenost, jest ,,akumulirano"znanje društva o sebi
i za sebe (str. 600) — samosvjesni „društveni rad"
(597), u kojem se ukida rad pojedinaca (ibid.), jedin
stvo mišljenja i bitka, potvrđivanje „rodne svijesti"
u „rodnom bitku" (MEW Erganzungsb., Erster T.,
str. 539)? Ovako totalno shvaćena znanost ima svoj
historijsko-filozofijski analogon jedino u Hegelovom
apsolutnom duhu, s tom razlikom što se u njoj sa
biru „ukinuti" momenti i subjektivnog i objektiv-
Asthetik, Aufbau, Berlin, 1954, str. 217. do 285. Kako je „sa
držaj mita misao"
(Hegel,
Geschichte d. Philosophie, S. W.,
17, str. 120) dan je motiv
odnosa
„naivnog", „djetinjastog"
osjetilnog prikazivanja ideje, u fantazijskom predstavljanju
prirode i duha,
spram
„istinske forme ideje" = „misli"
(He
gel,
Einleitung in die Geschichte der Philosophie", ed. Hof-
fmeister, F. Meiner, Hamburg 1959, str. 205), a time i spram
suvremene znanosti i tehnike, kako ih Marx vidi. Usporedi
i
F. Th. Vischer,
Kritische Gange, 5. sv., str. 399, 2. izd.:
„... svaki napredak kulture je smrtni stupaj (Tritt) na
cvjetove koji su procvali na tlu naivno lijepoga" (vidi uvod
W.
Oelmullera
za F.
Th. Vischera,
t)ber das Erhabene und
Komische etc, Suhrkamp, Frankfurt a. M. 1967, str. 24).
144
