PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
U znanstvenom govoru, s onu stranu takozva
nih primarnih jezika ili u njihovoj odgovarajućoj
preradbi itd., artikulira se i konstituira „računanje"
(ratio) s „bićima".
Mito-logički
fundamentalni karak
ter znanosti proteže se na „univerzum" bića u njiho
voj
mundanosti,
svjetovnosti. U tom smislu: čovjek
nije biće koje
ima
„logos", nego uopće govori-misli-
-računa zato što
već jest
u mitologici znanosti69. Go
voriti znači
svjetovati (biti
svijet kao zajednički obli
kujući oblik svakog sadržaja, te, na njegovoj osnovi,
„komunicirati" i „informirati"). — Nije riječ, dakle,
o tome da se filozofija i znanost (kao nešto „racio
nalno") izigraju „mitologijom" (kao nečim „iracio
nalnim"), niti obratno: ova njima, nego da se faktič
ke, empirijske znanosti utemelje, s obzirom na svoju
znanstvenost, u znanstvenom nacrtu-obradbi svije
ta70.
Na mjesto filozofije, dakle, stupa znanstveni
rad, radna znanost kao mito-logika koje
srž je tehno-
-logika:
suvremeno pred-kazivanje, „nesvjesna obra
dba" svega što jest je
tehnika,
ne kao primjena zna
nosti, nego kao njena
bit. Mythos
(u obuhvatnom
sonosno" nastupiti, ne moralju biti nikakvi „bogovi" i nji
hovi „čini", kako ih zamišlja tradicija religije ili pak njena
kritika, ili naprosto znanost koja se njima bavi.
69Nasuprot
H. Weinu
(usporedi Sprache und Wis-
senschaft - tlberlegungen iiber die Menschlichkeit der Wis-
senschaft u „Philosophie als Erfahrungswissenshaft" ed. J.
M. Brockmann, M. Nijhoff, den Haag 1965, str. 203—236)
znanost nije ništa ljudsko, neko njegovo „svojstvo" itd., ne
go je čovjek — strogo uzevši: danas o sebi i za nas —
nešto znanstveno.
U tom je sva misaona relevancija takozvanog „struk
turalizma".
70 Za moderno suprotstavljanje metafizike, znanosti
i
mitologije usporedi
W. Brocker,
Dialektik, Positivismus,
Mythologie, V. Klostermann, Frankfurt a. Main 1958, i
isti,
Mythos und Physik, u
W. B.
—
H. Buhr,
Zur Theologie d.
Geistes, G. Neske, Pfullingen, 1960, str. 85—90.
146
