BOG — PRIRODA — ČOVJEK
i komunizma kao tek znanog
pojma
(drugi mome-
nat), komunizma koji je „još političke prirode, de
mokratski ili despotski" (1. c„ str. 536) i znači „uki
danje države" (ibid.); ali „još nije dovršeno biće (ili:
bit, Wesen)" jer je „aficiran privatnim vlasništvom,
to jest otuđenjem čovjeka" (ibid.) koji „još nije
shvatio pozitivno biće (ili bit) privatnog vlasništva43
niti razumio ljudsku prirodu potrebe" (ibid.) te je
stoga „doduše shvatio svoj pojam, ali još ne i svoje
biće (ili bit)” (ibid.)4 — kao „zbiljsko prisvajanje
ljudskog bića (ili: biti)" (ibid.) nije „kao takav cilj
ljudskog razvoja" (1. c., str. 546) — „lik ljudskog
društva" (ibid.), onda „imanentni" cilj, adekvatni lik
„čitavog gibanja povijesti" (1. c., str. 536) nije za
pravo „društvo", nego
ono što omogućuje
i njega i
prirodu kao „bivanje za čovjeka", a to je rad sam
u sebi beskrajno se razvijajući radi sebe, „produk
cija radi produkcije".
Praksa rada nije tek primijenjeno činjenje tran-
scendentne nekakve biti rada (na koju još smjera
Hegelova
filozofija
rada kao samom bitku primje
renog karaktera apsolutne ideje), ona nije ništa ra
du izvanjsko, u čemu bi se on onda manifestirao,
kao u od njeg odvojenoj, samo vremenitoj „povijes
ti" koja u beskrajnoj aproksimaciji znanja osigu
rava beskrajno istupanje rada za znanje u formama-
43Gibanje (Bewegung) privatnog vlasništva za Marxa
je „osj etilna objava (Offenbarung) gibanja sve dosadašnje
produkcije, to jest ozbiljenja (Verwirklichung) ili zbilje čo
vjeka". Stoga: „pozitivno ukidanje privatnog vlasništva, kao
prisvajanje ljudskog života, jest ... pozitivno ukidanje svog
otuđenja, dakle vraćanje (Riickkehr) čovjeka ... u njegov
ljudski
, to jest
društveni
tubitak" (1. c., str. 637). — „Dasein"
tu nije mišljen hegelovski nego kao čitavim procesom sa-
moposredovano biće, samostalno biće.
4 Za Marxov primat zbilje pred bitkom i pojmom, za
razliku od Hegelova primata pojma pred bitkom i zbiljom,
usporedi primjedbu 36.
121
