PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
djelatnosti”3 nego, i prije svega, oslobođenja čita
vog i trajnog dometa „proizvodnih snaga", paradig-
matički ocrtanog u vidu proizvodne snage znanos
ti34.
Antropologijski horizont, koji do benignosti ne
utralizira tako viđeno, bolje: naslućeno, predodre-
đuje da mu se taj rad, u stvari: apsolutno postav
ljen, opet ubrzo pod rukama pretvori u esenciju
čovjeka
, u ono što ga kao ,,Gattungswesen" određu
je, dok se bitak sam (esse)35, pokriven kritikom
spekulativnog apsoluta, gubi iz viđa.
3 Usporedi
MEW
Erganzungsband, Erster Teil Dietz,
Berlin 1968, str. 531, posebno: dio prvog rukopisa pod redak
cijskim naslovom Die entfremdete Arbeit, str. 510—522.
34Usporedi Grundrisse... Dietz, Berlin 1953, str. 594:
,,Wissen ... unmittelbare Prođuktivkraft", i str. 439: "Wis-
senschaft ... ideelles und praktisches Reichtum”.
35Nije riječ o formalnom priznanju ,,esse"-a. U tom
smislu instruktivan je primjer
J. B. Lotza
koji se, u nizu
radova (navi. u Das Sein selbst und das subsistierende Sein
nach Thomas von Aquin, G.
Meske
(izd), Martin Heidegger
zum siebzigsten Geburtstag, Neske, Pfullingen 1959, str.
180—194; isti, Sein u. Existenz, Herder, Freiburg 1965, str.
370) koji bi modernizirali neotomizam u konfrontaciji s
Heideggerovom „ontologijskom diferencijom", tvrdi da je
ova nekako prisutna već u Tome Aquinskog, pozivajući se
na historijske radove
E. Gilsona
koji je naglasio iznimni
iako kratkotrajni Tomin proboj iz „zaborava bitka", proboj
koji se izgubio već u neposrednih komentatora (na prim
jer
Cajetanus).
— Ako se, međutim, bitak shvati kao ap
straktna pretpostavka od koje se polazi i iz koje se sve
deducira, onda je iveć
Hegel
svojini shvaćanjem „ontolo-
gijskog dokaza" božje egzistencije (od Augustina do Des-
cartesa i Spinoze, s jedne strane, a Kanta i drugih s druge
strane), pokazao da
suponirano
određenje esse (kao ipsum
esse subsistens) ništa ne mijenja na njegovoj apstraktnosti
(usporedi
G.W.F.H,f
S. W. ed. Glockner, 16, str. 357. i si.) sp
ram nužnog jedinstva mišljenja i bitka. — Kako god se poku
šavali približiti (bitku), pristup nam mora biti metodički osi
guran prelaženjem
preko
Hegela, koje uključuje njegove re
112
