PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
„Proces" o kome je bila riječ u citiranom tekstu
nije , dakle, mišljen kao tok, kao jedno neprestano
jednosmjerno gibanje, nego kao
samoistjecanje,
i
opet
uviranje u sebe.
„Kretanje" je „krug" a ne „li
nija"; i samo ako je tako onda neka bit bića ( =
„biće", Wesen) može sebi važiti kao samostalna ti
me što svoj tubitak zahvaljuje sebi samoj. Kretanje
je mišljeno u Marxa kao
evolutio
i
revolutio.
Za
razliku od običnog, za „pučku svijest", kako Marx
kaže, zamjetljivog kretanja, koje se odvija u dimen
ziji privida, ovo kretanje u „krugu” (Kreisbewe-
gung, 1. c., str. 545), ovo
bitno
kretanje koje svršava
egzistencijalnim rezultatom, jest ono koje ima na
vlastitu ontologijsku karakteristiku onog što
doista
jest. Drugim riječima, u punom smislu riječi
jest
samo ono što svojoj biti zahvaljuje svoju egzistenci
ju: identitet esencije i egzistencije.
Svugdje gdje nalazimo raskorak između esen
cije i egzistencije može se raditi samo o stupnjevi
ma bitka. U slučaju ens realissimum, onog ens koje
je „najrealnije", esencija i egzistencija su istovetni.
U pravom smislu samo to je ono što
jest,
drugo je u
platonističkoj tradiciji ono što
nije
(m e on).
Na primjeru „čovjeka" Marx pokazuje
razliku
„pučke svijesti", „apstraktivne" svijesti (ibid.) i za
to, zapravo, neistinite svijesti,
od,
istinskog uvida17.
kritičnijeg" Marxa: „Kroz (đurch.., hindurch) ljudski rad
pripada dalje tjera svoj stvaralački proces"
(A. Schmidt,
Der Begriff der Natur in der Lehre von Marx, Europaische
Verlagsanstalt, Frankfurt a.M. 1962, str. 63).
17
„Du siehst also ..., kaže Marx. Stoga nam valja
naglasiti i upozoriti da on, daleko od pukog stilskog obrata,
s nužnošću metafizičke tradicije, upotrebljava glagol „vid
jeti" (sehen), „in Auge behalten, festhalten ..." itd. Tu je ne-
tematizirana veza s
eidenai
, s
eidos, idea
itd. „Generatio
aequivoca" zapravo je forma formans; naravno, ova stvara
lačka ideja u Marxa — preko Feuerbacha — uvijena je u
naturalističko ruho, iz kojeg će rezultirati „zakoni" itd.
102
