PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
„suštastvovanje" je toliko koliko „biti" (verb.) i bi
tak (odnosno: „biće"; supst.). Kako se particip pre
zenta „budući" okupirao u futurskom značenju, ne
preostaje nam za e n s, on — ako ne želimo druge
teškoće s kakvim partic. oblikom — nego „biće"
(: das Seiende, za razliku od „bitka", das Sein). Ta
ko se i u nas „bit", „bitstvo" izjednačilo s „biće".
Posebno komplikacije nastaju tamo gdje se „biće"
upotrebljava za „esse". Konfuzija značenja termina
nije tek nedostatak „mišljenja" nego nužnost same
metafizike, koja se etablira u svakodnevnom govo
ru. — Razlikovanje na putu podrijetla otvara metafi
ziku za
mogućnost
drugačijeg mišljenja.
*
*
*
Ontologijske momente „esencije" i „egzistenci
je" ( — „ateizam" proizlazi iz određenja njihova od
nosa —) Marx je, dakle, u nizu svojih djela, ali izri
čito u tim Pariškim rukopisima iz 1844, poznatim
pod nazivom
Ekonomi] sko-filozof ijski rukopisi
(MEW <-->Erganzungsband - Schriften - Manuskripte-
Briefe bis 1844, Erster Teil, Dietz, Berlin 1968,
str. 466—588), u trećem rukopisu (str. 530. i si.)
a na gore citiranom mjestu (str. 544—546), u
svjetlu teologijske problematike, ovako odredio:
„Neko biće, [Wesen, kaže Marx, izražavajući značaj
nu dvoznačnost u terminu, jer Wesen znači kako „bi
će" tako i „bit", V. S.] važi sebi kao samostalno. . .
svoj tu-bitak (Dasein) zahvaljuje samom sebi"
,,. . . moj život nužno ima . .. osnovu [grund = i
razlog, V. S.] izvan sebe ako nije moje vlastito stvo
renje (Schopfung)". „Pučkoj svijesti" je „nepojmljiv
bitak prirode i čovjeka uslijed samih sebe (Durch-
sichselbstsein)” (1. cit., str. 544—545). Sad Marx
navodi primjere koji pobijaju stvaranje prirode i
čovjeka
iz
načeg drugog: tako geognoziju „znanosl
100
