PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
(ibid.) Naglašavajući
riječ
„fizički" Marx pokazuje
da je svjestan dvojstva: „Čovjek u smislu „roda"
— čovjek kao „individuum" (u fizičkom aspektu, to
jest na području prirode u užem smislu). No, druga
čije je, nema tog dualizma, u „svjetskoj povijesti"
(1. cit., str. 546) gdje se „rod" i „individuum" ne
dijele.
Druga
strana procesa,
hitnija
strana, jest ono
što se ne sagledava linearno u smislu beskrajnog
progresa, nego s aspekta
cjeline,
[kaže Marx, obnav
ljajući tako jednu od fundamentalnih teza novovje
kovne metafizike: „istina je cjelina"
(Hegel),
ili, ka
ko
G.B. Vico
kaže: questo che le cose non hanno in
finito, lo hanno in giro.]. — Postavlja se pitanje: za
što je to samo „socijalističkom čovjeku", po Marxu,
vidljivo? Zašto samo on može uvidjeti, uopće ima
taj uvid (Einsicht) u tu cjelinu, u tu stranu procesa,
u momenat „kruga" nasuprot „linearnog" gibanja?
Dovoljno bi bilo, za idejno-historijsku genezu ove
Marxove misli, navesti odgovarajuće Feuerbachovo
mjesto gdje se bitna, „stroga svijest" definira kao
svijest bića kojem je predmet njegov rod19, pa da se
uvidi zašto taj, takav čovjek, čovjek van „otuđenja",
može uvidjeti cjelinu. Važnije je ukazati na to da, za
Marxa, kao i za Hegela, i tradiciju,
apsolutno staja
lište ,,cje line1,
taj njegov atribut
bozanstvenosti
či
tavog procesualnog zbivanja, može biti prisutno sa
mo u onog bića koje je o
sebi
božanstveno. (Božan-
stvenost pak tog bića, u ontologijskoj terminologiji,
je istovetnost esencije i egzistencije.) To je ono
Usp.
Hegel
o »Gattung« u Ph. d. Geistes (ed. Glockner),
str. 227, 228; Wissenschaft d. Logik II (ed. Glockner), str. 192,
193; Logik d. Berliner Enzyklopadie (ed. Glockner), str. 79,
80; o »ideji« i »Gattung« usp. Geschichte d. Phil. (ed. Glock
ner), str. 224.
19
Usporedi
L. Feuerbach,
Izbor iz djela, M. H., Zagreb
1956, str. 49.
104
