PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
samom Marxu, i po njemu drugima, samo kao pre
stanak „spekulacije pri zbiljskom životu" i početak
„zbiljske, pozitivne znanosti, prikaza praktičkog
posvjedočenja činom (Betatigung), praktičkog raz
vojnog procesa ljudi", „zbiljskog znanja", dok „sa
mostalna filozofija gubi s prikazom zbilje svoj medij
egzistencije" [Die deutsche Ideologie, MEW 3,
Dietz, Berlin 1959, str. 27, ili sad i novo objavljeni
tekst prve, nikad dovršene glave „Njemačke ideolo
mentu „teorije",] —
upućeni, zbog i radi koje jesu
„bitak"
(kvaliteta, kvantiteta, mjera) i „pojam" (subjektivni, objek
tivni, apsolutni). Naravno, pri tom se Hegelov „pojam" bit
no modificira, kao što se, s obzirom na čitav sistem, mo
dificira „duh" (subjektivni, objektivni, apsolutni), te su
samo nešto jednostrano i suprostavljeno „bitku" odnosno
„prirodi", dok je njihova istina i jedinstvo: „zbilja" odnos
no „zbiljski čovjek i zbiljski ljudski rod (Menschengattung)"
(MEW 2, str. 147). Ovaj primat „zbilje", koja je u Hege-
la tek posredni član na putu od „bitka" k „pojmu", govori
o formuli
„realiziranja
1*,
,,ozbiljenja“ filozofije koje je ujed
no njen „gubitak!1
(Verlust). Za Marxa na razini doktorske
disertacije (1839, 1840—41, ožujak) ovaj primat nije ništa
nefilozofijsko, nego proizlazi kao
nužni slijedeći korak iz
bitne konstrukcije unutarnjeg principa filozofijskog siste
ma kao filozofijskog, to jest za Marxa „teorijskog"
u prak
su
filozofije, koja je ono što se ima poduzeti kao navlastito
djelo „učenika" Hegela. [Usporedi za sve: primjedba 2, pr
vog dijela, IV glave Marxove disertacije, MEW Ergan-
zungsb., Erster T., Dietz, Berlin 1968, str. 326—330, posebno:
328]. Primat „zbilje" pred „bitkom" i „pojmom" unutar nji
hova jedinstva i totaliteta prisutan je još i u Zur Kritik der
Hegelschen Rechtsphilosophie. Einleitung (prosinac 1843—
— siječanj 1844) i u Heilige Familie (početak rujna 1844—
— druga polovica studenog 1844). Filozofija se ne može uki
nuti, a da se ne ozbilji; ona se ne može ozbiljiti a da se
ne ukine (MEW 1. str. 384, posebno: 391). „Nije dovoljno
da misao tjera [ili: tiska, drangt, V. S.] k zbilji, zbilja mo
ra sama tjerati k misli" (1. c., str. 386). — Nasuprot Straus-
sa i Bruna Bauera smatra Marx da „kritiku Hegelove spe
kulacije i odatle svake metafizike" treba izvršiti preko kri
tike „apsolutnog duha", dakle ne padajući ispred „Hegeiova
stajališta", a „apsolutni duh" je „metafizički travestirano
[prerušeno] jedinstvo" prirode i duha — „zbiljski čovjek ili
zbiljski rod" (MEW 2, Dietz, Berlin 1959, str. 147).
114
