BOG — PRIRODA — ČOVJEK
gije", tekst I Feuerbach, rujan 1845— 1845/46 (na
kon
S. Bahneova
prvog objavljivanja šest stranica u
International Review of social history 1962, str. 93—
— 104), u Deutsche Zeitschrift f. Philosophie, Berlin,
1966, 14 Jhrg., 10, str. 1207]. Kolikogod se ta „zbilj
ska, pozitivna znanost" — bez obzira na paralelno
s cit. tekstom pisan tekst II i I I I glave (posvećen
Baueru i, naročito, Stirneru), gdje je antifilozofijska
atitida očita (na primjer paralela: filozofija spram
„studija zbiljskog svijeta" odnosi se kao spolna lju
bav spram onanije, MEW 3, str. 218), — kao „jed
na jedina znanost, znanost povijesti” (MEW, 3,
str. 18, Deutsche Zeitschrift ..., 1. c., str. 1202), raz
likovala od tadašnjih specijalnih znanosti i poziti
vističke orijentacije na koju, na prvi pogled, liči, si
gurno je da ona
svjesno
, unatoč implicitnog meta-
fizičko-spekulativnog karaktera,
kida
s filozofijskom
argumentacijom prevladavanja i ukidanja filozofije,
te se ne samo prerušava u „empirijsko" ruho nego
se i doista koleba između spekulativnih iskaza, koji
to ne bi htjeli biti, i posebnoznanstvenih računanja
s „faktima", koji su mnogo više od toga, te, konač
no, jedne znanosti koja je sasvim drugačija od os
talih. No, ocrtani antropologijski (sad više „histori-
cistički” , „ekonomistički” , čak quasi „sociologistič-
ki”) horizont puta do te drugačije znanosti priječi
uvid u njenu navlastitost, to jest
potpuni realizira
-
no-metafizički
karakter.
Time argumentacija za „zbiljsko znanje" itd.
ostaje, s obzirom na tlo i temelj, u zraku te se mora
oslanjati na Feuerbachovu nemisaonu kritiku posre
dovanog „početka" (Anfang) filozofije kao „rezulta
ta" (usporedi na primjer
Hegel, Rechtsphil.
, ed. H.
Glockner, § 2, dodatak, str. 39: „No ono čime filo
zofija počinje, jest neposredno relativno, time što se
mora na drugoj krajnjoj tački pojavljivati kao re
zultat. Ona je slijed (Folge) koji ne visi u zraku,
115
