bog
— PRIRODA — ČOVJEK
podcrtao V. S.). To je mjesto, niveau kojeg suponi-
raju sva kasnija Marxova konkretna politička, eko-
nomijska, socijalna itd., itd. izvođenja (na primjer
ono o
prelaznom zbivanju
u smjeru onog što će na
zvati „višom fazom komunizma”2'. To je, dakle, ho
rizont unutar kojeg Marx misli25 6.
Postavljaju se, međutim, pitanja: ako je priro
da i čovjek u svojoj biti isto, tako da povijest sama
nije drugo nego postajanje prirode nečim što j
e za
čovjeka,
tko
je onda — to je prvo pitanje —
sub
jekt
čitavog odnosa? da li čovjek kao vrhunac pri
rode ili priroda kao njegova supstancija, supstancija
tog subjekta ili, možda, nešto treće? I drugo, odluč
no pitanje: ako smo dobro čuli poruku ovog teksta
o čovjeku i radu, moramo se zapitati: zar doista iz
ovog teksta proizlazi ono što će i Marx i Engels
kasnije i neposredno iz ovakvih misaonih tokova za
ključivati, naime to da je tu baš riječ o
čovjeku
kao
„samostvaraocu” i „stvaraocu” svega u povijesnom
horizontu? Da li zapravo s pravom Marx govori u
kontekstu Rukopisa o svojem stajalištu kao o „po
zitivnom” humanizmu, o naturalističkom humaniz
mu, humanističkom naturalizmu27, a na drugom
mjestu, u „Heilige Familie”28, kao o „realnom hu
manizmu” ? Jer, ono što on ni ovdje ni nigdje drug
dje ne daje jest bar jedna pomisao koja se neophod
25 Usporedi Kritik des Gothaer Programms, MEW 19,
Dietz, Berlin 1962, str. 19—21.
26 Kad smo rogobatno preveli: .. bivanje prirode
za čovjeka", učinili smo to namjerno, kako bi se osjetilo
hegelovsko podrijetlo Marxovih termina, u ovom slučaju
,,ftir-sich-sein"-a, u tekstu.
27Usporedi MEW Erganzungsband, Erster Teil, Dietz,
Berlin 1968, str. 536. Ovo mjesto je, također, važno za
Marxovo shvaćanje „istinskog rješenja spora egzistencije
i biti”.
28Usporedi MEW 2, Dietz, Berlin 1959, str. 7.
109
