BOG — PRIRODA — ČOVJEK
*
*
*
Prije nego što priđemo raščlanjivanju teksta potreb
no je napomenuti slijedeće:
I
Za razumijevanje prevedenog teksta važno je
objasniti zašto smo svugdje prevodili Wesen s „bi
će” [ili: bit]. „Biće” (lat. ens ) jest filozofijski (on-
tologijski) termin za sve ono što jest ma kakio i kak
vo bilo, te jest nešto (aliquid), a nije ništa (nihil).
Na tom
„nešto” može se razlikovati ono što čini
njegovu „prirodu” ( n a t u r a ) ili „karakter” po ko
jem biće je ono
što jest (quid est,
grč.
ti esti)
i tako
jest kako jest (novija njemačka terminologija zato
govori o „S o - s e i n”) naspram fakta
da jest (quod
est, hoti esti).
Kako se biće (e n s) razlikuje od dru
gih bića po svom „što-stvu” ( q u i d d i t a s , t o t i
e n e i n a i, W a s - h e i t), po svojoj
biti
( e s s en-
t i a) koja ga, kao baš ovo, a ne kao neko drugo,
konstituira, dok je, po tradicionalnoj metafizici,
tubitak
(e x i s t e n t i a, D a - s e i n ) svih bića bez-
različan, to onda
esencija
(esse essentiae)
pokriva
biće, a ovo,
sa svoje strane, prikriva
bitak
( esse ,
e i n a i) u
esse
essentiae i
esse
existentiae. — Ova
misaona nužnost metafizike dovodi do
dvoznačnosti
riječi već u
Aristotela,
gdje u s i a znači i pojedinač
no biće i princip bitka bića. U drugim jezicima vrši
se izmjena značenja riječi, nošena istom misaonom
shemom: na primjer u njemačkom stara riječ we-
s an (ahd.), w e s e n (md.) znači koliko s e i n
(naravno, uz druga značenja koja su refleksivna s
obzirom na „bitak” : Aufenthalt, Wohnen itd., itd.)
te je konačno, u pučkoj i filozofskoj upotrebi, bila
jednoznačna s d a s S e i e n d e = ens , on. — U
našem jeziku: bit, bitstvo, sućtvo, sućanstvo, sućina
(od st. suštstvo, suštanstvo, suština) dolazi od glag.
„biti” odnosno „suštastvovati” ; „bitstvovanje" i
99
