BOG — PRIRODA — ČOVJEK
smjerovima). Metafizika se, baš u svojoj „realizaciji"
i „ukidanju", u svom „dokrajči vanju" (metafizika
= fizika, u najširem smislu), uspostavlja u potpu
nosti, kompletira, dovršava i izvršava6.
U slijedećem, dakle, nije riječ o religijskim pi
tanjima ni specijalno teologijskini problemskim so
lucijama s obzirom na njih — na primjer bilo u smi
slu teizma, bilo u smislu ateizma7 — nego daleko
fundamentalnije, o teologij skom momentu i karak
teru jedinstvenog ustrojstva metafizike kao
onio-
-
theo-kosmo-antropo-logike
. Implicitna metafizičnost
mišljenja-djelovanja, koje obuhvaća prožima, pre
nosi sve što jest i uspostavlja ga u tom „jest" (e s t ij,
omogućuje svaku eksplicitnu metafiziku, uopće sva
ko mišljenje, sačinjanje, te nije ništa „subjektivno",
kao što nije ništa „objektivno", pa ni tek nešto što
među njima posreduje, nije „sfera idealnog" za raz
6
U tom smislu valja razumjeti našu tezu: »Sagledan
pod kutom tradicionalne metafizike, i to onog njenog di
jela koji se zove racionalna teologija, komunizam se može
definirati kao realizacija teologije, a ne samo kao realiza
cija filozofije«, (cit. tekst, Gledišta 6—7, Beograd 1967, str.
1002
).
7
S teizmom i ateizmom u teologiji je slično kao, na
području uže filozofije, s idealizmom i materijalizmom.
Svagda se iznova, na novovjekovnoj i uopće zapadnjačkoj
osnovi, pokazuje da je idgafeam konsekventno razvijeni
idealizam. Ako je, na primjet, „eidos", „ideja" od odlučnog
značenja u idealizmu, onda su „zakoni", ta sekularizacija
„eidosa", ono odlučno u materijalizmu. Na istoj povijesnoi
osnovi, teizam je ateizam, a svaki ateizam je ne samo dei-
zam nego i teizam. U dosljednom ateizmu, na primjer, "pri
roda" nije samo „najviše biće" nego i, preko čovjeka kao
najvišeg oblika njom samom priređenog, dobiva „personal
ne" tribute itd. Obratno, na primjer, svaki „stvoritelj" je
u svom „stvaralaštvu" upućen na „stvorenje", itd. Nimalo
nije slučajno da su, na primjer,
Kierkegaard
ili
Karl Barth,
reprezentativni religijski mislioci X IX i XX stoljeća sma
trali da imaju više zajedničkog s
Feuerbachom,
nego s ofi
cijelnom protestantskom teologijom svog doba.
91
