PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
liku od „sfere realnog", „domena svijesti", naspram
„domena zbilje" („bitka" nasuprot „mišljenja"), itd.
Otvarajući-zatvarajući povijesne svjetove do-sadaš-
njih epoha događanja, zgode, „konstelacije" onih
„biti" i „vremenovati", uz
prednost
unutarsvjetovnih
bića pred otvorenošću i mogućnošću svijeta ipak ni
kad zatvorivom, iscrpivom, — metafizika je kao od
ređeno istinstvovanje ujedno bitno lutanje, prisust
vovanje kao odsustvovanje, bivstvovanje kao ne-bi-
tak, opstojna i postojana negacija pod vidom masiv
ne punine bića. Kao način mišljenja bitka (u smislu:
genitivus obiectivus et subiectivus) ona je određe
na, u-suđena,teorijsko-poetičko-praktička verzija po
vijesnog sklopa bitka, biti čovjeka i bića, koja se,
baš tamo gdje se skuplja u ne-rasčlanjenost, raz-pa-
da u stranost, napuštenost, prepuštenost „elemen
ta" sklopa — što je ishodišna motivacija povijesnog
promišljanja biti do-sadašnjeg svijeta, dokumenat
nezaustavljivosti življenja nasuprot golom traja
nju8.
Stanovitu verziju sklopa naknadno, njim omo
gućeno, pokrivaju u smislu „istina" i „zabluda" i,
ujedno, prikrivaju filozofija i znanost, religija i um
jetnost, moral i pravo, politička i ekonomijska djelat
nost itd. Koja će određena „maska" ili „lik" faktičke
religije i specijalno teologijske solucije u sukobu re
ligijskih „nazora na svijet" i njihovih teologijskih u-
temeljenja nastupiti ili odstupiti, to — naposlijetku
— zavisi o fundamentalno tčo-logijskoj dimenziji po
vijesnog sklopa, navlastito sada: u razdoblju njego-
8
Usporedi naš stav: „Raspadanje starog svijeta po
prište je uspostavljanja novog ako se u radikalnoj revoluciji
nanovo poveže bit čovjeka s ostalim elementima povijesnog
sklopa u jednokratnu, neponovljivu cjelinu. Za nas kao lju
de najbliže i najdostupnije u ovom sklopu jesmo mi sami,
kad nas je kriza već prepustila nama samima” i tako dalje
(V. S.,
Bit i suvremenost, V. Masleša, Sarajevo 1967, str. 9).
92
