BOG — PRIRODA — ČOVJEK
end). Kažem ti sad: napusti svoju apstrakciju, pa ta-
ko napuštaš svoje pitanje, ili hoćeš li se čvrsto drža
ti svoje apstrakcije, budi tako konsekventan, pa ako,
misleći čovjeka i prirodu kao
one koji nisu,
misliš,
to misli sama sebe kao onog koji nisi, ti koji si ipak
i priroda i čovjek. Ne misli, ne pitaj me, jer čim
misliš i pitaš, tvoja
apstrakcija
od bitka prirode i
čovjeka nema smisla
.
Ili, zar si takav egoist da sve
postavljaš kao ništa te sam hoćeš biti?
Možeš mi odvratiti: nije mi do ništenja (Ich
will nicht das Nichts
..
.setzen) prirode i tako dalje;
pitam te za njen
akt nastajanja
(Entstehungsakt).
Kao što anatoma pitam za tvorbu [ili: obrazovanje,
Bildung V.
S.]
kostiju i tako dalje
.
Time pak što za
socijalističkog čovjeka cijela
tako zvana svjetska
povijest
nije ništa drugo nego tvorenje (Erzeugung)
čovjeka ljudskim radom, nego bivanje (Werden) pri-
rode za [ili: radi: fiir: ovdje je na djelu teleo-logijski
momenat, svrha, V.
S.]
čovjeka, ima on, dakle, zor
ni, neodoljivi dokaz o svome
porodu
(Geburt) sa
mim sobom, o svom
procesu nastajanja.
Time što
je bitovitost [ili: bitstvovitost, sućtvovitost, sućan-
stvenost: Wesenhaftigkeit; ta riječ izriče svojstvo
nečeg (ovdje: čovjeka, prirode) da se čvrsto drži bi
ti, bitstva i tako dalje, da doista i čvrsto
bude
(biće),
V.
S.]
čovjeka** i prirode postala praktički, osjetilno
zornom, time što su čovjek za čovjeka kao tubitak
prirode i priroda za čovjeka kao tubitak čovjeka
postali praktički, osjetilno zorni, postalo je praktič
ki nemogućim pitanjem o nekom
stranom
biću [ili:
biti, Wesen, V.
S.],
o nekom biću [ili: biti, V
. S.]
nad ( iiber) prirodom i čovjekom
—
jedno pitanje
** U izđ. MEGA, u
Dietza
(1955. i 1968), u
Thiera
=
=
und
der Natur; u
II.
—
J. Liebara
i
P. Furtha
(Cotta Ver-
lag, Stuttgart 1962, str. 607) =
in
der Natur. Čini nam se da
je prva lektura, s obzirom na prethodni i dalji tekst, oprav
dani] a.
7 PRAKSA
97
