BOG — PRIRODA — ČOVJEK
„Akstrakcija" (ibid.) postavlja neumjesno pitanje o
aktu nastanka (Entstehungsakt), izolirajući i ak-
centuirajući u kretanju momenat „beskonačnog pro
gresa” (unendlicher Progress), i pitajući: „tko je
stvorio mog oca, tko je stvorio njegovog djeda etc.?”
Naspram ove „apstraktivne" svijesti „socijalis
tički čovjek" (1. c„ str. 546), koji je doista čovjek,
jer se njegova „esencija" podudara s njegovom „eg
zistencijom", jer se u njega „bit" i „tubitak" pokla
paju, sagledava, zapravo uopće tek
može
sagledati,
da je „beskonačni progres" samo „jedna strana" (1.
cit., str. 545) procesa kojeg bitnu, drugu stranu, —
stranu koja pronosi čitav proces — sačinjava ,,sa-
morađanje", „samotvorenje" i „samokretanje". [Va
lja upozoriti da se, hegelovski, naspram „loše bes
konačnosti", proces uvijek odvija u „krugu", i to u
krugu strogog „sistema", jer se ono što je bilo
o
sebi
na kraju poklapa s onim što je
o sebi i za sebe
(An-und-fur-sich-sein) ].
Marx navodi
Aristotela:
„rođen si od svog oca
i majke, dakle, u tebi je ob-rođavanje [„Begattung",
kaže Marx: u smislu oplodnje, zametanja, parenja,
pravljenja djeteta, V. S.] dvaju ljudi, dakle rodni
akt (Gattungsakt) ljudi proizveo čovjeka" (1. c., str
546)18. Te Marx zaključuje: „Vidiš, dakle, da čovjek
i fizički svoj tubitak (Dasein) zahvaljuje čovjeku"
18
Igra riječi u ovom tekstu uopće upućuje na to zašto
je Marxov termin „Gattung” (genus) i rodno biće (Gattungs-
vvesen) toliko važan za njegove radove, specijalno rane raz
vojne periode, kao uostalom i za Feuerbacha, od kojeg ga
neposredno preuzima. Biologijski aspekat je, naravno, tu
sasvim prekratak za tumačenje. U „rodu”, kao i u Hegelo-
vom „pojmu”, kao i onom što pojmu u „zbilji” odgovara,
onom „realnom fundamentu” pojma, „životu” pojma, u
„biti” (escenciji), skriva se priroda, f i z i s , kao roditeljaca
(ma t e r ) , rast, generator (-naspram: generatum), generatio
koja je generatio aequivoca, a ne po nekom drugom.
103
