PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST
bi postavlja u svjetlu „pravog bogatstva" kao „razvi
jene produktivne snage"1, u svjetlu „carstva slobo
de"12. U tom svjetlu, na tom sistematskom mjestu,
koje sabire posljednje Marxove uvide, usredotoču
je se, zapravo, metafizički karakter Rada. Ocrtavanje
eksplicitnog ontologijskog i teologijskog (ateistič
kog) okvira Marxove misli, preliminarni je zadatak
za taj središnji, preduvjet je za promišljanje onto-
-theo-logijske, a onda i kosmologijske i antropologij-
ske dimenzije Rada u njegovoj cjelini: u praksi rada
kao (znanstvenoj) povijesti13.
Marx
—
stvaralaštvo čovjekova rada
Mnogo je mjesta u opsežnom, tematski bogatom
Marxovom opusu koja bi se moglo citirati na temu
„religije" i „ateizma" i slično, i koja imaju sociolo
gijsku (— u smislu: sociologije znanja), antropolo-
gijsku itd. relevanciju14. Radi preglednosti dotične
tematike, napravljeni su izbori važnijih radova i iz
java
Marxa
i
Engelsa,
naravno: dubiozni, čak kad iz
njegovog rastvaranja (Auflosung) i rastvaranja načina pro
dukcije koji počiva na njemu"
(K. Marx,
Grundrisse der
Kritik der politischen Okonomie, Rohentvvurf, (1857—58),
Dietz, Berlin 1953, str. 544/45).
1 Usporedi Grundrisse..., str. 596; usp. odgovarajuće
mjesto iz trećeg Pariškog rukopisa 1844 (MEW Erganzungs-
band, Erster Teil, Dietz, Berlin 1968, str. 544).
12Usporedi
K. Marx,
Kapital III, MEW 25, Dietz, Berlin
1964, str. 828.
13Od toga smo nešto najavili u cit. članku, Praxis 1—2,
Zgb. 1970 (ova knjiga str. 151—166) i u predavanju: Neki re
gulativi za socijalističko sveučilište, Kulturni radnik 1, Zgb.
1970 (ova knjiga str. 245—261).
14Usporedi na primjer na tom problematskom ne-
veau-u dobar rad
Peter Chr. Ludz,
Pvelligionskritik und uto-
pische Revolution, u „Probleme der Relligionssoziologie"
(herausg. v.
D. Goldschmidt
u. /.
Matthes,
Westdeutscher
Verlag, Koln u. Opladen 1962, str. 87—111). Autor svoj napis
razumije kao prilog Marxovoj antropologiji.
94
