osniva se na medjusobnim uslugama; postoji li pak
društvo od samih nesmiljenih duša, onda su razrije
šene sve obveze, te padosmo natrag u prirodno stanje,
gdje nada sve odlučuje pravo jačega.
Sličnih primjera podaje gospodarski život svuda,
gdjegod on protječe bez nadzora savjesti, bez obzira
na dobrobit drugih i zajednice. Pustimo li po strani
sve one slučajeve prevare, zavođenja i oštećenja, koji
mogu biti još predmetom kaznenoga progona ili bar
potpadaju društvenom karu, još uvijek preostaje sva
sila pozivitnih i negativnih ogrešenja, ali niti su đo-
sežna državnoj karni n iti ih društvena savjest ne
uzima uvijek jednako strogo. Amo spadaju slučajevi
podavanja loše robe, zavodjenja na kupnju predmeta,
za koje trgovac zna, da ne valjaju i da ne mogu slu
žiti odredjenoj svrsi (n. pr. pokvareno sjemenje),
prijevarna reklama i si. Krivo bi bilo dakako pozivati
se u svim takovim slučajevima na zaštitu društva, a
bilo bi nemoguće odredbama i propisima tako odrediti
tečaj gospodarskoga žvota, te bi se tim svaka moguć
nost imoralnosti izlučila; ali jednako, neopravdano se
očekuje, da će se gospodarski život sam od sebe ili
automatski regulirati. To se može samo donekle
u tvrd iti; tako će primjerice nesolidan posao ili nepo
uzdan rad sam po sebi voditi ka gospodarskom slomu,
i po ovim posljedicama kadar je egoističkom nastoja
nju oko svoje dobrobiti nametnuti neke obzire moral
noga karaktera, kao čestitosti, poštenja, istinitosti
i dr. No sve to automatsko reguliranje izdaje svuda
ondje, gdje je izgled na uspjeh veći od straha, da će se
eventualno počinjena moralnost o tk riti; to je upravo
tako, kao i s društvenom kontrolom, koja je kadra
