će pasti na um, da traži povratak na patrijarkalni
način trgovačkoga saobraćaja, ali se iz onoga uvjere
nja može razabrati i to, da se bez moralnoga oslona go
spodarski život ne može valjano razvijati ni dovoljno
zaštititi od trzavica, pače ni od unutrašnjega sloma.
Da društveni život bude stalan, da ima garancija za
svoj opstanak, očito mu je potrebit oslon u ćudorednoj
svijesti, a tom se zakonu društvenoga saobraćaja ne
može oteti ni gospodarska strana onoga života. Uzalud
bi se očekivala sva pomoć od automatskoga regulira
nja, uzalud i od državnoga nadzora: najbolja zaštita
društva u svakom pogledu je s a v j e s t , a gdje ona
izdaje, tamo je naprosto nemoguće život tako omeđjiti,
da se ograde njegove ne bi mogle na sto mjesta preko
račiti ili obići. Samo ojačanje moralne svijesti može
tečaj društvenih prilika uopće, a u gospodarskom ži
votu napose jednostranosti egoizma izravnati. Poštenje
i čestitost, međjusobno povjerenje, težnja za vlastitom
dobrobiti uz potrebni smisao za zajednicu i obzir na
čovjeka nužni su temelji svakoga društvenoga saobra
ćaja. Sama dinamika ekonomskoga gibanja i prisilne
norme društvenoga legaliteta bez ćudorednih faktora
nijesu kadre zajamčiti gospodarskome životu ono
ravnovjesje ni onu sigurnost razvoja, koju on potre-
buje. Samo č o v j e k , u kojega duši nalazi se u pravoj
balansi egoizam i altruizam, individualna i socijalna
strana njegove biti, ekonomske i etičke vrijednosti,
samo on je pravi no-silac gospodarskoga života. Ego
ista je jedna apstrakcija. U konkretnom gospodar
skom životu ne radi samo g o s p o d a r nego i č o
v j e k i nije moguće pomišljati, da bi sve njegove spo
sobnosti mirovale, dok je gospodarska narav na djelu;
