idemo, to manje d u h a ćemo naći, rad sve više po
staje mehaničan, a posve je prirodno, da ne može za
dovoljiti dušu, te rad ja zlovoljom i osjećajem teške
kletve i muke. Razdioba rada vodi mjestimice do ta
kova posla, koji ubija duh, a organizacija gospodar
skih prilika vodi do takova položaja, u kojem rad više
nije, što bi morao biti, poticalo života, nego rob ži
vota. A mislite li, da je lako ušutkati dušu i pregor-
jeti želju za ljudskim sadržajem života? Ne radja li
to nužno zlovoljom, koja lako prelazi u mržnju, ne
stvara li to jaz u društvu, koji je to veći, što su mu
uzrokom razlike u obrazovanosti, u ćudorednom osje
ćanju, u nazorima i idealima ?
Tako eto gospodarske prilike bacaju daleke i
teške sjene, i upozoruju nas neodoljivom logikom či
njenica, da je zdravi fizički i moralni razvoj bez ure-
djene gospodarske osnovke naprosto nemoguć. Mo
ralne posljedice ekonomskih prilika upravo su strašne.
Tu dolazi u prvom redu u obzir nerazmjer je izmedju
rada i užitka: na jednoj strani vidimu maleni broj
onih, koji ne rade ili malo rade, a mnogo uživaju,
na drugoj strani velik broj onih, koje rad izjeda, a
do užitka gotovo i ne dolaze. A upravo je za čudo,
kako prazan protječe život u oba ekstrema, na jednoj
strani od preobilja, na drugoj od bijede i nemoći!
Koliko je imućnih i bogatih, koji su životu svojem
jedva kaki veći smisao podali? Koliko siromašnih,
koji mu ga nijesu mogli podati, a vredniji su bar u
toliko od onih, što ih nije nikad ostavila želja, da
užive ljudskim, čovjeka dostojnim životom? Neraz-
mjernost ova ima svoj uzrok u razdiobi gospodarskih
dobara. Odnošaj izmedju naplate i zaslužbe, što već
