tom potvrdu ne samo za narodnu riječ: Zlo tko čini,
sebi čini, nego upravo moralnoga zahtjeva ljubav i:
najbolje ljubi sebe, tko drugoga ljubi. Svakako pak
dade se iz Goldscheiderove misli izvesti ovo, da su
na socijalnoj reformi u jednakoj mjeri interesirani
ekonomski slabi kao i ekonomski jaki, oni prvi rad
opstanka, ovi drugi da ne degeneriraju. Socijalno pi
tanje je pitanje obrane kapitala od izrodjenja (de
generacije) .
*
*
*
Cini se, da je tako spoznaja, koliko je život naš
upleten u zajednički život, jedina kadra podati svemu
našemu, a i gospodarskom radu pravac altruistički
i socijalni, a socijalne prilike n povodu gospodarskih
odnosaja oštro pute na to. Otud je onda lako razu
mjeti, da je velik dio j a v n o g a d o b r o t v o r s t v a
potekao upravo iz gospodarskih poticaja, a jednako
se lako dadu prosuditi i razni pokušaji socijalna iz-
ravnanja. P ri tom se dakako ne može pomišljati na
jednu radikalnu promjenu gospodarskoga reda. I ako
je primjerice opravdano, da se rad, koji jedini stvara
vrijednosti, mora u bolji odnošaj staviti s naplatom,
ne može se ići tako daleko, kao što ide primjerice
Tolstoj, kad drže, da bi svaki morao obavljati svaki
rad, što se odnosi na uzdržanje života. Tome se pro
tivi čitavi uredjaj današnjega društva sa svom orga
niziranom svojom razdiobom rada. Jednake se ne bi
mogla sa svih strana opravdati reforma, koja bi išla
za tim, da u drugom ekstremu sav rad učini državnim,
te i sve tečevine njegove uzme kao zajedničko dobro,
Prof. dr. Bazala: Etika i nar. gosp.
3
