naprotiv valja držati, da u s v a k o m položaju života
s v e f u n k c i j e rade, ili bolje reći: treba da rade.
Čovjek neka je u svakom djelu svojem sav zastupan,
sa svim stranama svoje prirode. Kaže se, da je život
umjeća; to je i pravo, jer se traži od nas, da u razno
likim položajima života održimc r a v n o v j e s j e .
Doduše narodna riječ kaže: S a m j e b o g n a k a
r a m , ali čovjeku je dužnost u svim prilikama života
bit čovjekom, dužnost mn je boriti se ne da samo
održi ž i v o t , nego i da održi i d o s t o j n o s t 1 j u d-
s k o g a ž i v o t a. Dogodi li se, da se u držanju u po
jedinim slučajevi — a gospodarski život pruža za to
često prilike — opazi slabo sudjelovanje nekih za čo
vjeka značajnih faktora, onda ćemo mirno u tom na
zrijevati jedan kulturni n e d o s t a t a k , n. pr. ako je
narod neprosvijetljen, te ne umije ni gospodarsku
stranu svoje b iti pravo razviti, ili ako se u pojedinca
opaža pomanjkanje smisla za nauku, umjetnost i
druge ku lturne potrebe. Na ovu činjenicu valja odbiti
i sve one opomene moralista, kojima žele spriječiti, da
u težnji za gospodarskim vrijednostima ostane ne
razvijena, ili ne đođje do izražaja težnja za idealnim
kulturnim vrijednostima. I upravo je začudo, kako
malo potpunih ljudi ima u svijetu: jedan je samo
trgovac, a za nauku i umjetnost ne mari, te je s te
strane posve zakržljao, drugi je umjetnik ili političar,
ali je moralna priroda njegova slabo razvita, treći je
činovnik, ali kao da nema duše u njem, taki je biro
kratski stroj postao, četvrti je ubogi radnik ili seljak,
sav se izgubio u svagdanjem radu, ali srce mn teško
pregara, što ne smaže vremena i snage, da dohvati
dobra, koja bi bila kadra ukrasiti život njegov i po-
