Za rješenje toga pitanja nije odlučno, što se na-
rodnogospodarska nauka u t. zv. klasičnoj školi, što je
uz ostale zastupa Menger, Bohm-Bawerk i dr., stavlja
na a m o r a l n o stajalište, da je ekonomija područje
egoizma. To se stajalište može dobro razumjeti iz za
htjeva naučne izolacije, koji glasi po prilici ovako:
hoćemo li da upoznamo koju pojavu, treba da je po
mogućnosti izlučimo iz zbiljskih sveza i da je samu za
sebe gledamo; kad nam podje za rukom, da njezin
tečaj u najjednostavnijem mu obliku prikažemo, onda
možemo poći u zbiljski svijet i odredjivati, kako se
onaj oblik u pojedinom slučaju ublažuje (modificira)
ili mijenja pod utjecajem drugih faktora i u raznim
svezama. I nacionalnoekonomska nauka ispitujući go
spodarske pojave namjerice pregledava sve druge
strane čovjekove, te uzima u obzir samo gospodarsku
prirodu, kao da želi reći: uzmimo, da je čovjek s a m o
gospodarsko biće. pa tražimo, kako bi se život njegov
udešavao, kad bi ga vodio e g o i s t i č k i m o t i v go
spodarske privrede. Slično radi i fizika. Kad primje
rice hoće da upozna, kako tjelesa padaju, ona se ne
osvrće na masu i oblik tijela ni na otpor sredstva
(medija), u kojim se dogadja padnje (n. pr. zrak,
voda, i d,r.), te spuštajući s vida sve ove i druge
faktore promatra padanje samo pod utjecajem sile
teže. Tim dobiva ona jednu općenu sliku (shemu) gi
banja, koja se u raznim konkretnim slučajevima raz
noliko umjerava, ali nauka je polučila svoj cilj na
šavši jednu zajedničku formulu za veliki skup pojava.
Ili kad bacimo tijelo koso u vis, svi znamo, da će se
Prof. dr. Bazala: Etika i nar. gosp.
2
