nijih mislilaca staroga doba, kad već ističe, da bez
sigurnosti materijalnoga života nema kulturnoga
rada, kojega jedna strana je i etički život. Pored
njega naći ćemo ljudi, koji narodnogospodarska dobra
ne zabacuju, ali ih i ne uvažuju, što se vidi po tom,
kad ističu, da težnja za njima doduše nije z l a , ali
da ne doprinosi ćudorednom životu. Neki idu i dalje
te upozoruju na pogibelji, koje iz njih upravo pro
izlaze za taj život. Tako je poznato, da je Sparta
uopće bila uredjena na jednome osnovu, koji nipošto
nije prijao razvoju trgovine prometu s robom. Gra-
đjanima bilo je zabranjeno trgovanje, a kad je težnja
za bogatstvom počela i onamo prodirati, poručuje se
s visokoga prijestolja Apolonova u Delfima: Pohlepa
za blagom uništit će Spartu — i ništa drugo. Ne
smije se dakako zaboraviti, da je Sparta svoje go
spodarstvo, koliko je za vojničko uredjenje njezino
trebalo, povjerila robovima i slobodnjacima, a
11
drugu je ruku način života u zadrugama, kako je
bio odredjen od države, dopuštao i ograničenje p ri
vatnoga vlasništva, te uopće gospodarskoj težnji po
stavljao znatne granice. Osim toga je u starini, bu
dući da su obrt i trgovina bili ponajviše u rukama
robova i bespravnih, gospodarski r a d bio u maloj
cijeni, te se držao nedostojnim slobodna (što je zna
čilo : plemenita) čovjeka. K tome se pridružilo i opa
žanje, da s razvojem gospodarstva, trgovine i pro
meta, te napose n o v č a r s t v a uporedo ide neko
nazadovanje u ćudorednom pogledu: popuštala je
umjerenost i ustupala mjesto raskoši, nestajali su
»dobri« stari običaji; gospodarska utakmica rastro-
vala je patrijarkaln i život. Tako se tuži Aristotel, što
