a sudi li se po koristi za njegovo zdravlje, očito je
prije zla nego li dobra. U treću vrstu spadaju dobra,
koja nijesu poželjna ni rad koristi ni rad ugode već
sama poradi sebe, kao n. pr. poštenje, dobrota srca,
istinitost i uopće sva, koja čine č e s t i t i v r i j e
d a n ljudski život. I ta dobra mogu doći u opreku
sa zahtjevima koristi i ugode; tako se može pitati, je
li čovjeku korisnije biti poštenu i dobru, ili ne pro
laze bolje u životu ljudi »široke savjesti«, a da je
put kreposti težak i strmenit, znano je odavna, te je
već Hesiod rekao, da su bogovi pred krepost postavili
znoj i muku.
Postoji li tako izmedju dobara razlika i nesu
glasica, može se p itati: koja od njih su vrijedna, da
čovjek za njima teži i u postignuću njihovu traži
sreću svoju. P ri rješenju toga pitanja dolazi u obzir
i to, da se sva ta dobra nalaze u dva područja, koja
se razno odred ju ju, čas kao područje i z v a n j s k i h
i u n u t r a š n j i h dobara, čas kao područje t j e
l e s n i h i d u š e v n i h dobara, pače i kao carstvo
z e m l j e i n e b a , pa se pita, kojem li će čovjeku
privoljeti carstvu.
Dvije takove oblasti, od kojih svaka postavlja
neka dobra i na njih svraća pogled čovjekov, jesu
e t i k a i n a r o d n o g o s p o d a r s t v o . Etika od-
ređjuje teženje i nastojanje, htijenje i djelovanje
kako pojedinca tako i cijelih zajednica prema ć u
d o r e d n o j v r i j e d n o s t i i l i p r e m a _k r e -
p o s t i uopće, a narodno gospodarstvo odredju je ga
s obzirom na b l a g o s t a n j e - Obadvije polaze pri
tom od izvjesnih d a n i h d o b a r a t. zv. prirodnih
darova i sposobnosti, pa odredjuju, kako se ima s tim
