sposobnostima raditi, da se oni prirodni darovi va
ljano upotrebe, razviju i umnožaju. Etika kao i na
cionalna ekonomija rade o u p r a v l j a n j u sposob
nosti i darova; to je njihova zajednička crta. Po
znata priča o talentima ilustrira ovu stranu etike
vrlo dobro. Veli se tamo: gospodar neki razdijelio
je imetak svoj slugama svojim, svakome prema sposob
nostima njegovim, pa ih, kad dodje vrijeme, poziva
pred sud, da se iskažu, što je koji s povjerenim mu
blagom učinio. I tad stječe hvalu onaj, što je povje
reno blago stavio u promet i njime stekao dobit, a
teška osuda pada na onoga, koji je povjereni talenat
zakopao, te nije donio nikakove koristi. Doista svaka
etika promatra život čovjeka s gledišta, kako je ba
ratao sa sposobnostima i darovima svojim, kako se
njima služio i kakove je vrijednosti ostvario, jednom
riječi: kakovu je sliku života po njima izradio. I na-
radno gospodarstvo pretpostavlja izvjesne sposobnosti
u čovjeka, a uz to i neke prirodne prilike t. zv. p ri
rodno bogatstvo; ali loš bi gospodar bio, koji bi samo
ubrao ono, što priroda od sebe daje, pa se zato traži,
da čovjek promišljenim i sustavnim radom prirodne
darove iskoristi, a ondje, gdje je priroda manje pri
jazna, da od nje iznudi darove, kojih ne bi sama od
sebe dala.
Tako bi se etika i narodno gospodarstvo mogle
obuhvatiti pod zajedničkim gledištem e k o n o m i j e : ,
obadvima su naime dobra produkti ljudskoga r a d a
i n a sTo j a n j a, i vrijedno im nije tek ono, što je
danoT"nego"što je valjanim upravljanjem postignuto.
Zloupotreba ili nerazborito upravljanje povjerena
blaga zove se u etici
&
rj. j e h, u nacionalnoj ekono-
