ležaj. Nacionalna ekonomija hvali obilje užitaka, a
etika upozoruje na kratkotrajnost njihovu. Što će
sjaj i raskoš, što blago i imetak, ako je duh ostao si
romašan? Što zdravlje tijela i udobnost, ako je duh
— bolestan i kukavan? Ali odgovaraju drugi: Kud
će visoki ideali, ako kruha nema. Grad, golota i nužda
tje ra čovjeka, da skrbi najprije za tije lo ; želudac
traži svoje pravo, i ne dobije li ga, ne mari on ni za
one idealne ciljeve, već će i protiv njih u prvom redu
nastojati, da do svojega prava dodje. Ako je dakle
u težnji za bogatstvom pogibelj za ćudoredni život,
nije manja pogibelj ni u siromaštvu, i ako se bogat
stvo utapa u obilju svome, siromaštvo se prodajte rad
nevolje svoje: paupertas meretrix — bijeda je blud
nica !
Na pogled ovako raznosmjernih težnja, koje su,
ako je tako, kadre raskinuti život, potrebno je steći
sud o tome, mora li narodno gospodarska težnja na
prosto ubiti etička nastojanja? jesu li etički motivi
u gospodarskoj borbi naprosto bez vrijednosti i iz nje
posve izlučeni? i napokon ne podaje li gospodarski
život poticaja za etička nastojanja.
I.
Odnošaj etičke t e o r i j e prema narodnogospo-
đarskim dobrima često je vrlo hladan, kadgod pače
neprijazan. Ističući vrijednost kreposna života ne ra
čuna se svagda s tim, da je za zdravi i nespriječeni
razvoj njegov potrebna izvjesna neka gospodarska
osnova. Aristotel je u tom pogledu jedan od najreal-
