oo
oo
To
jjle v
ofiipa bfirjg, TT]v S
e
Eoitopo?, T7]V S
e
4
i
°X^]
v
ebicatSEuto?.
Tal iz Mileta.
Ž ivo t se ljudski rado poredi s putovajem, ko
jemu je jedan te za sve isti cilj: sreća — to je lo
zinka cijeloga svijeta. (Kant). Ali u lovu za njom
razilaze se putevi ljudski. Ima ih, koji je traže u
posjedu i blagostanju, dok je drugi nalaze u blažen
stvu skromnih zahtjeva, pače n siromaštvu, jedni je
vide u radostima svijeta i njihovu zadovoljenju, drugi
je misle naći u odricanju, pače u boli i trap ljen ju
(askezi), jedni joj se nadaju od zemskih dobara, drugi
je očekuju od čestitosti i kreposna života. Tako se
eto na razan način odredjuje, ono d o b r o , koje ima
da utiša našu težnju za srećom i smiri srce naše.
Prema starom jednom odredjenju sva se dobra dijele
n tri vrsti: n prvom značenju dobro je, što služi iz
vjesnoj svrsi, n. pr. novac, jer se njim kao sredstvom
mogu mnoge potrebe udovoljiti, ali dobar je i gorak
lijek, jer služi ozdravljenju, i ako nije ugodan. U
drugom značenju dobro je, što pruža ugodu ili za
dovoljstvo ; takovih je dobara bezbroj, ali medju
njima ima ih opet, koja bi fse sa stanovišta koristi
držala za zlo, kao što primjerice čaša svježe vode
ugrijanom je čovjeku dobra, ako se sudi po ugodi,
