Page 23 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 277
jedno, isto tako dogodi i drugo, ako bi se reklo da se jedno rađa iz drugoga,
jer ih je Bog tako uredio da čim se dogodi jedno, nastane i drugo. Doista se,
kao što smo prije predbacili okazionalistima, ne možemo sjetiti nijednog
tako mučnog i tako teško objašnjivog prirodnog fenomena koji bilo tko 
koliko god neuk i nevješt bio  ne bi mogao ovom metodom izložiti i po-
kazati. Dakle, za uzajamni odnos između duha i tijela harmonisti ne daju
filozofsko objašnjenje.
»Ovo je«, kaže slavni Wolff u Racionalnoj psihologiji (bilješka uz §
620), »povlastica sustava prestabilirane harmonije pred ostalima. U sustavu
se uzimaju fizički utjecaji o kojima nemamo nikakvu predodžbu, da bismo
onda objasnili uzajamni odnos između duše i tijela. U sustavu slučajnih
uzroka pribjegava se neograničenoj Božjoj moći da se izvede uzrok onoga
što se pojavljuje u prirodi. Ni jedan ni drugi se inače ne prihvaća u filozofiji,
koja ne dopušta da se među prirodne uzroke ubroje skrivena svojstva i da se,
kad se traže uzroci prirodnih učinaka, zanemare drugotni i priziva prvotni
uzrok. K tomu, ovom se postavkom pobija pogreška onih koji su uvjereni
da je prestabilirana harmonija tobože prazan termin i da po istom pravu
zaslužuje da ju se uvrsti među skrivena svojstva. (…) Jednako se pobija
pogreška onih koji se u sustavu prestabilirane harmonije nastoje pozivati na
Božju volju ništa manje nego u sustavu slučajnih uzroka. Čini se da oni koji
tako misle baš i ne shvaćaju što je prestabilirana harmonija, jer nisu dobro
razumjeli prestabiliranost.« To kaže Wolff, a s kojim pravom, nije mi posve
jasno. I to prije svega, ako slavni muž na drugom mjestu ne bi govorio druk-
čije nego što je prije bio govorio, da se »u sustavu prestabilirane harmonije
po prirodi duše i tijela razumije zašto s materijalnim idejama u mozgu su-
postoje takvi opažaji u duši i sa željama u duši takvi voljni pokreti u tijelu«;
nikad se nećemo složiti s onim što on onda zaključuje: da se u ovom sustavu
»objašnjava uzajamni odnos duše i tijela, po samoj naravi duše i tijela, na
razumljiv način«. Toliko mu naime nedostaje da to pokaže da se prije iz
načela prestabilirane harmonije jasno zaključuje suprotno. Kako se prema
biti tijela može shvatiti zašto duša djeluje, a prema naravi duše zašto se tijelo
pokreće, ako duša ne bi djelovala drukčije da nema tijela nego što djeluje
spojena s tijelom, i ako tijelo bez duše ne bi izvodilo drukčije pokrete od
onih koje izvodi obdareno dušom? Koja bi dakle bila »povlastica sustava
prestabilirane harmonije pred ostalima«, baš mi nije jasno. »U sustavu se«,
kaže on, »uzimaju fizički utjecaji o kojima nemamo nikakvu predodžbu«, to
jest da duša fizički djeluje na tijelo i tijelo na dušu. A također se u sustavu