Page 15 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 269
na osjetilnim organima, no bez ikakve tvarne ovisnosti tijela o duši. Budući
da oni neprekidno odgovaraju jedno drugome, nijedan opažaj ili želja ne
rađa se u duši a da im u nizu pokreta ne bi odgovarao neki pokret; i obratno,
ne postoji pokret u nizu pokreta kojem u nizu opažaja i želja ne bi odgo-
varali neki opažaj i želja, koliko god između duše i tijela ne bilo nikakva
međudjelovanja«. U tome su argumentu dvije stvari koje, meni se čini, ne
mogu stajati istodobno. Prvo, da »duša proizvodi svoje opažaje i želje izvan
svake realne ovisnosti duše o tijelu, a da se u tijelu pojavljuje niz pokreta
isključivo po sili mehanizma, bez ikakve realne ovisnosti samoga tijela o
duši«. Drugo, to da »se iz niza opažaja i želja u duši može izvesti razlog tje-
lesnih pokreta, a iz tjelesnih pokreta razlog opažaja i želja u duši«, odnosno
»da se u duši i tijelu nalazi dostatan razlog vremenskog slijeda u kojem bi
se događali opažaji i želje u duši i njima odgovarajući tjelesni pokreti«. Ako
naime nema nikakve ovisnosti duha o tijelu pri proizvodnji vlastitih opažaja,
niti tijela o duhu prilikom izvršavanja pokreta, tada u tijelu nema ničega što
bi bilo dostatnim razlogom da se duh tako ponaša, niti ima ičega u duši što
bi moglo biti dostatnim razlogom da se tijelo tako pokreće. Bez ovisnosti
jednoga o drugom ne može se, naime, u jednome nalaziti dostatni razlog
drugoga. I obrnuto, ako je u duši i tijelu prisutan dostatan razlog vremen-
skog slijeda u kojem bi se događali opažaji i želje u duši i njima odgovara-
jući tjelesni pokreti, čini se da tada u svojem djelovanju duša stvarno ovisi
o tijelu kao i tijelo o duši. Naime, prema samome Wolffu, »kaže se da jedno
biće ovisi o drugome u onoj mjeri u kojoj je razlog prvoga, koje je prisutno
u drugome, sadržan u onome drugome« (Ontologica, § 851).
Možda će netko reći da je niz opažaja odredio Bog u svakoj duši ovisno
o onim utiscima za koje je sam Bog predvidio da će se sigurno dogoditi
u osjetilnim organima tijela uz koje je odlučio vezati tu dušu; i stoga duh
svakog čovjeka u proizvodnji ideja ovisi o tijelu s kojim je povezan, ali ne
kako ono stvarno postoji, nego kako ga je Bog predvidio; i da, jasno, duh
o tijelu ovisi kao o pravilu prema kojem je Bog u samome duhu odredio
niz budućih ideja. No ta misao nije nikakvo utočište ako se stvar valjano
promotri i usporedi s Wolffovim naukom. Kao prvo, niz ideja ne može u
duši biti ustanovljen od Boga, ukoliko se ne uzme da je sposobnost same
duše da prima ideje takva da nije predodređena ni za kakvu ideju po svojoj
biti, odnosno naravi. Wolff stoga griješi kada tvrdi (§ 68, Racionalne psi-
hologije) »da je sposobnost predočavanja općeg priroda duše u onoj mjeri
u kojoj ona ostvaruje te predodžbe, a bit duše u onoj mjeri u kojoj se ona
ograničava na ostvarenje ovih radije nego onih predodžbi, ovim redom ra-