Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289
259
kom djelovanja međusobno ovisne. Descartes, Malebranche i Wolff i drugi
tvrde, premda to nije tako, da se čini da je tako, isključivo zbog sigurna,
postojana i uglavljena slijeda postupaka, kako će se nadalje razjasniti. Sto-
ga, kako bi se objasnila veza između ljudskoga duha i tijela, valja pokazati
zašto se iz utisaka koje na tijelu ostavljaju pojavne stvari rađaju predodžbe
tih istih stvari, upravo kao da ih tijelo vlastitom snagom proizvodi u duši;
isto tako, zašto na zapovijed duše nastaju voljni pokreti u tijelu, kao da duša
neposredno izvodi same pokrete. Budući da se cijeli odnos sastoji u toj tako
čudesnoj vezi ideja i utisaka koji nastaju u osjetilnim organima, i voljnih
pokreta s njihovim htijenjem, treba iznijeti načelo te veze, kako bi filozof, u
onoj mjeri u kojoj je to moguće, objasnio sam taj odnos.
Drugo poglavlje
Procjenjuje se sustav slučajnih uzroka
Nemali broj ljudi smatra, zajedno s Descartesom i Malebrancheom, da
niti tijelo
fizički
utječe na duh kada duh opaža stvari na temelju utisaka koji
su se na tijelu dogodili, niti duh utječe na tijelo kada se na njegovu zapovijed
tijelo miče, nego da je Bog onaj koji, u slučaju da u osjetilnom organu dođe
do utiska pojavne stvari, u duhu proizvede njezinu sliku, a u slučaju htijenja,
koje posjeduje duh, u tijelu izvede pokret.
»Ne samo da tijela ne mogu biti pravi uzroci bilo koje stvari«, kaže
Malebranche u 3. poglavlju IV. knjige
O traženju istine
, »nego su i najple-
menitiji duhovi jednako nemoćni. Ništa ne mogu spoznati ako ih Bog ne
prosvijetli. Ništa ne mogu osjetiti ako ih Bog ne promijeni. Ništa ne mogu
htjeti ako ih Bog ne primakne sebi… Čini mi se kako stoji da volja duhova
ne može pomaknuti ni najmanje tijelo. Naime, jasno je da ne postoji nikakva
nužna veza između naše volje, primjerice, da pomaknemo ruku i pokreta ru-
ke. Doduše, ona se miče kada želimo da se pomakne i stoga smo mi prirodni
uzrok pomicanja svoje ruke. No prirodni uzroci nisu pravi uzroci. Oni nisu
ništa doli slučajni uzorci, koji djeluju samo po snazi i izvršenju božanske
volje. Ta kako bismo mogli pomaknuti svoju ruku? Da bi se pomaknula,
potreban je životvorni duh. Te duhove treba poslati prema stanovitim živ-
cima i prema stanovitim mišićima, kako bi nabrekli i stegnuli se: tako se,
naime, pokreće ruka vezana uz njih, ili, prema nekima, još nije dovoljno
poznato kako se to zbiva. A iskustvo nas uči da ljudi koji i ne znaju imaju li
duh, živce i mišiće ipak pokreću ruke, dapače lakše i vještije od onih koji iz-
1,2,3,4 6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,...35