Page 11 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 265
Svakako priznajem, reći ću umjesto njega, da nije poznat način na koji duh
pomiče tijelo, no ako stoji da je sam duh obdaren djelatnom sposobnošću,
odnosno mogućnošću djelovanja, krivo se iz činjenice da je skriven način na
koji duh tjera tijelo na pokret zaključuje da je on potpuno lišen sposobnosti
da pokreće tijelo. Naime, više je stvari koje se zbivaju makar mi ne znali
način na koji se to događa.
Treće poglavlje
Preispituje se sustav prestabilirane harmonije
Nakon što smo odbacili sustav slučajnih uzroka, budući da on, kad se
objašnjava uzajamni odnos duha i tijela niti priliči filozofu, a niti (uz duž-
no poštovanje) baš u svakoj prilici dolikuje jednom katoliku, kao sljedeći
sustav koji ćemo proučiti nadaje nam se preslavna hipoteza prestabilirane
harmonije. Prvi ju je iznio Leibniz, muž bez premca u matematici i filozofiji.
»Taj vrhunski oštrouman muž«, kaže Petar de Crosa u Filozofsko-teološkim
disertacijama o ljudskome duhu, 3. odjeljak, § 46, »osjećao je kako do sada
nije postavljena nijedna hipoteza koja bi objasnila vezu duha i tijela a da je
ne bi pritiskale vlastite poteškoće i nejasnoće. Smatrajući da je osvjetljava-
nje tako važna pitanja predostojno njegova oštroumlja, prihvatio ga se i, ka-
ko je bio navikao na to da prirodne pojave objašnjava uz pomoć mehaničkih
uzroka, palo mu je na pamet da su ljudske duše duhovni automati koji odgo-
varaju svojim pojedinačnim tijelima. To se otkriće dopalo svojom novošću i
jedinstvenošću, a nije se ništa manje nametnulo svojevrsnom istančanošću.
Čovjeka koji je bio navikao da do unedogled dokazuje paradoksalne za-
ključke nisu prestrašile čudovišne posljedice, koje na početku možda ni on
nije vidio, budući da je odvraćao pozornost svojega duha od posljedica koje
su napadale i uništavale najdraži plod njegova duha«. Ovu ćemo hipotezu,
kako bismo se u njezinu pretresanju oslobodili svake nesklonosti, iznijeti
na isti način na koji je izlaže jedan od njezinih najvatrenijih zagovornika,
Christian Wolff.
Sustavom prestabilirane harmonije naziva se onaj sustav »u kojem
se uzajamni odnos duše i tijela objašnjava nizom opažaja i želja u duši, te
nizom pokreta u tijelu, a oni su po naravi duše, odnosno tijela usklađeni,
odnosno podudaraju se«. Tako slavni Wolff definira prestabiliranu harmo-
niju u svojoj Racionalnoj psihologiji, § 652. Tri su dakle stvari koje treba
pomnije ispitati kako bi se valjano pristupilo ovome sustavu. Prva, kako