Page 3 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 257
u svoj dom«. I, kako kaže sv. Augustin u 10. poglavlju XXI. knjige Države
Božje, »Način na koji se duh drži uz tijelo općenito je čudesan i čovjek ga ne
može shvatiti«. Zato, kako isti sveti naučitelj upozorava, u vezi s time »čo-
vjek se ne treba crvenjeti kada priznaje da ne zna to što ne zna, kako se ne
bi, dok laže da znade, dogodilo da nikad ne zasluži spoznati«. Naime, »kada
neka stvar koja je po prirodi nejasna pobijedi naše mogućnosti, a otvoreno
Sveto pismo ne pomaže, uzalud ljudsko nagađanje očekuje da će otuda što-
god utvrditi« (Pismo CXC, 16).
Stoga ćemo u ovoj disertaciji ići samo dotle da vrlo pažljivo izložimo
dosad iznesena mišljenja filozofâ, a onda ćemo ukratko pokazati što se na
temelju onoga što saznamo od njih može smatrati vjerodostojnim u vezi s
odnosom ljudskoga tijela i duha. Pa da počnemo od definicije naziva, kako
zahtijeva ispravna metoda.
Odnosom ljudskoga duha i tijela naziva se onaj čudesan sklad koji po-
stoji između određenih duševnih operacija i određenih tjelesnih pokreta i
obratno, određeni tjelesni pokreti s određenim utiscima u duhu; zahvaljujući
tom skladu sada duh biva tumačem tijela, sada tijelo svojevrsnim tumačem
duha. Nadalje, dva su posebna zakona kojima se vrlo jasno rješava pitanje
toga sklada, odnosno suglasja duha i tijela.
Zakon prvi: Ako stvari koje se nalaze izvan nas utječu na dijelove naše-
ga tijela koje nazivamo osjetilnim organima tako da se u njima javi stanovit
utisak, i on se proširi sve do mozga, u duši se smjesta javlja predodžba tih
stvari. Činjenica je, naime, da nije moguće da osjetilo opipa dođe u dodir s
toplinom, niti da se u vidni organ utisne svjetlost ili boja a da duh ne spozna
toplinu, svjetlost ili boju, ili da se u toj duši ne izazove stanje koje naziva-
mo osjetom , predodžbom, idejom svjetla, boje, topline. A spoznaje pojavnih
stvari koje se bude u duši tako su usko vezane s utiscima koji se javljaju u
tijelu zahvaljujući samim tim stvarima da se u istom trenutku u kojem se u
tijelu dogode ti osjeti u duhu potaknu predodžbe. Razvidno je, naime, da
ne možemo razabrati ni najmanji vremenski razmak između utiska koji je
toplina ostavila na organu osjeta i osjeta, odnosno predodžbe topline, koja u
duši slijedi sam utisak. Povrh toga, prema ovome zakonu predodžbe koje se
pobuđuju u duhu odgovaraju osjetima koji se događaju u tijelu zahvaljujući
pojavnim stvarima, tako da te predodžbe bivaju jasnije ili nejasnije kao što
su i sami osjeti više ili manje savršeni. Stoji, naime, činjenica da se u duši ra-
đa to jasnija predodžba zamjetljivog predmeta i to življi doživljaj što je sam
Odlomak se nalazi u Cic. Tusc. I, 51!