258
Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289
predmet koji se javlja pred nama obasjan jačim svjetlom i, stoga, što jače
potiče organ vida. Naprotiv, ta predodžba u nama postaje to nejasnija što je
svjetlost slabija i stoga ono slabije udara u mrežnicu oka. Istim redom kojim
se u mozgu stvaraju tragovi pojavnih stvari djelovanjem na osjetilne orga-
ne, a zatim, ostavši u njemu, ponovo se pobuđuju, ideje istih stvari ponovo
izranjaju u duhu: suviše nesređeno i zbrkano, kao kod pijanaca i mahnitih,
javljaju se u duši predodžbe stvari ako se u mozgu ponovo jave bez reda i uz
zbrku odgovarajućih osjeta; naprotiv, ti se osjeti u mozgu ponovo bude i iz-
vršavaju ispravnim redoslijedom i po postojanom zakonu, ako se događaju
po redu i zakonu, kao što je slučaj u potpuno prisebnih ljudi.
Drugi zakon uzajamnog odnosa između duha i tijela sastoji se u slje-
dećem:
Ljudski duh tako gospodari tijelom da se neki dijelovi tijela pomiču
na njegov mig i ostaju u pokretu tako dugo dok duh to želi i tek tada se
prestaju kretati kada se to njemu svidi.
Nema nikoga tko nije na samome
sebi iskusio taj čudesni fenomen kada god je htio, a i štogod drugo, doista
vrijedno našega istraživanja. »Ruke i noge« (tako je to izrazio sv. Augustin
u LXIV. knjizi
Države Božje
, poglavlje 23 i 24) »pokrećemo kada želimo
činiti ono što tim udovima treba činiti, bez ikakva naprezanja, s takvom la-
koćom kakvu primjećujemo i na sebi i na drugima … I ne pokrećemo voljno
samo one udove koji su međusobno vezani spojenim kostima, kao stopala,
šake i prste, nego i, kada želimo, one koji su opušteni na tankim živcima
pokrećemo i njima mašemo, istežemo ih i pružamo, savijamo i okrećemo,
stežemo i otvrdnjujemo itd.«. Kao što se, dakle, kad se u tijelu javi poticaj, u
duhu pobuđuje želja, tako i obratno, kada se u duši rodi kakva želja, slijede
je određeni pokreti u tijelu. Ukoliko ne postoji tjelesna mana, tijelo izvršava
pokrete koje nalaže duša takvom brzinom i tako brzo zaustavlja iste pokrete
na mig duše da između htijenja pokreta i samoga pokreta, kao i htijenja mi-
rovanja i samoga mirovanja, nismo u stanju primijetiti ni najmanji trenutak.
»Duh zapovijeda da se pomakne ruka«, kaže isti sv. naučitelj u 21. odlomku
VIII. knjige
Ispovijesti
, »i takvom lakoćom da se jedva razabire naredba od
izvršenja«.
Duša dakle i tijelo, po sili onog neizrecivog jedinstva kojim su među-
sobno vezani, postoje upravo kao da tijelo doista djeluje u duhu i obratno,
duh u tijelu, i zato kao da prilikom djelovanja duh zaista ovisi o tijelu i tijelo
o duhu. U cijelom, naime, sustavu međudjelovanja ljudskog duha i tijela
valja ustanoviti i sigurnim držati jedino činjenicu da se predodžbe pojavnih
stvari rađaju u duši, a voljni pokreti nastaju u tijelu na takav način, kao da
doista tijelo utječe na duh, a duh na tijelo, ili da su te dvije supstancije prili-
1,2,3 5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,...35