Page 10 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

264 Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289
Ipak, oko jednoga se ne mogu pretvarati. »Između naših duhova i tijela
koja nas okružuju«, kaže isti slavni autor u objašnjenju uz 6. argument u
trećem poglavlju VI. knjige 2. dijela O traženju istine, »velika je razlika.
Naš duh hoće, djeluje, u nekom se smislu određuje, to priznajem. To nam
nepobitno dokazuje njegov unutrašnji osjećaj za istinu, koji posjedujemo
od samih sebe, tj. svijest. Da ne posjedujemo nikakvu slobodu, ne bi bilo ni
nagrada ni kazni; naime, bez slobode postupci nisu ni dobri ni loši; vjera bi
tada bila puka tlapnja. No da su tijela obdarena sposobnošću djelovanja, to
je ono što mi ne vidimo jasno i smatramo da ne možemo pojmiti. I to također
niječemo dok niječemo učinkovitost drugotnih uzroka«. Ljudski, dakle, duh,
čak i po Malebrancheovu sudu, hoće, djeluje i u nekom se smislu određuje.
Dakle duh posjeduje mogućnost htijenja, djelovanja i samoodređenja.
Nadalje, moć razmišljanja, ako ćemo, kako smo maloprije rekli, po-
slušati samoga autora, jest »logički naziv, isprazna i neodređena riječ«, a
»vrte se u krug i ne shvaćaju o čemu govore« oni koji tvrde da je stvorena
supstancija obdarena djelatnom sposobnošću. Dakle čak su i moć htijenja,
djelovanja i samoodređenja »logički nazivi, prazne i neodređene riječi«. A
kada on objavljuje da ta moć postoji isto tako u ljudskom duhu, priznaje i
sam ono što u drugih ismijava, naime »logički naziv, ispraznu i neodređenu
riječ«, i vrti se u krugu i ne shvaća što govori. Osim toga, između naših
duhova i tijela koja nas okružuju mnoge su, kako sam kaže, razlike. Dakle
baš se ne slaže sam sa sobom kada tvrdi da se »čak i najplemenitiji duhovi
nalaze u istoj nemogućnosti kao i svako tijelo«. Ako je nemoć duha i tijela
jednaka, ne ostaje nikakva razlika između tih dviju supstancija. Preostaje,
dakle, ili to da je ljudski duh iznutra obdaren snagom, odnosno mogućno-
šću samoodređenja i stoga ne postoji sustav slučajnih uzroka; ili je pak duh
sasvim lišen unutrašnje snage djelovanja i stoga okazionalisti u potpunosti
pobijaju ljudsku slobodu i potpuno je ruše.
Možda će netko reći da ljudski duh doduše ima moć određenja kretanja
prema dobru općenito koju mu je usadio Bog i da stoga nije potpuno nepo-
kretna supstancija, nego djelatna, no da mu nedostaje sposobnost da odredi
pokret u tijelu s kojim je vezan, pa da je zato, što se tiče pokreta tijela, samo
slučajni uzrok, a što se tiče njegovih želja, da posjeduje svojstvo djelatnog
uzroka.
No stvari stoje suprotno, jer ako u duhu postoji djelatna sposobnost
kojom on može u sebi tvoriti svoje želje i sam sebe djelatno mijenjati, nema
razloga da u njemu ne postoji i sposobnost kojom bi mogao i kovati ide-
je i natjerati tijelo, s kojim je povezan, na pokrete koje zovemo voljnima .