Page 9 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 263
Drugo, u vezi s time što sam Malebranche, kako rekosmo, tvrdi da se
»čak i najplemenitiji duhovi nalaze u istoj nemogućnosti kao i tijela«: prema
njemu, nemoć tijelâ takva je da u njima nema ni traga aktivnoj sposobnosti,
i stoga niti se mogu sama kretati, niti sama mogu primljeni poticaj usmjeriti
u pokret. Tako, naime, piše na gore navedenome mjestu. »Pokretačka sila
tijela nije u tijelima koja se kreću, budući da sila koja ih pokreće nije ništa
drugo do Božja volja. Stoga su tijela po sebi (str. 18) lišena svakog djelo-
vanja; i kada jedna pokrenuta kugla pokrene drugu koja joj stoji na putu,
prva kugla ne dijeli s drugom ništa što bi imala u sebi; sama, naime, nema
poticaja koji bi podijelila… Sve prirodne sile nisu ništa drugo nego Božja
volja. Bog je stvorio svijet jer je to htio: reče, i bi. Sve pokreće i tako proi-
zvodi sve učinke koje vidimo, budući da je htio određene zakone po kojima
će se pokret prenijeti na tijela koja se nađu na putu. Ti zakoni, budući da su
učinkoviti, pokreću; sama tijela ne pokreću. U tvarnom i pojavnom svijetu,
dakle, nema nikakve sile, moći ni pravoga uzroka«. Ako je, dakle, nemoć
tijela ista ona nemoć svojstvena stvorenim duhovima, onda je ljudski duh
u potpunosti lišen svake sposobnosti djelovanja i stoga neće moći usmjeriti
poticaj prema dobru općenito koji dobije od Boga.
Treće: je li to što duh određuje utisak kojim Bog priklanja duh k sebi
djelovanje ili nije? Ako nije djelovanje, onda ne samo da Bog određuje i tje-
ra duh prema dobru općenito već i prema pojedinačnom dobru; i stoga duh
nikako nije slobodan. Ako se pak radi o djelovanju, onda duh nije nepokret-
na supstancija u toj mjeri da bi mogla posjedovati svojstvo samo slučajnog
uzroka.
Nadalje, slavni Malebranche priznaje da ne zna »valja li sposobnost da
se odredi Božji utisak« odrediti nazivom »mogućnosti«. »Stvoreni duhovi«,
kaže, »mogu, naime, odrediti utisak kojim Bog njih same sklanja prema se-
bi; no ne znam točno može li se to zvati mogućnošću«. No ne treba se činiti
čudnim ako takav muž kaže da nešto ne zna. Čini se, naime, da on ne može
priznati da je u čovjeka ikakva djelatna mogućnost, on, kome je uobičajeno
sposobnost razmišljanja, za koju kaže da ju je čovjeku bio pribavio Bog,
nazvati »logičkim nazivom, ispraznom i neodređenom riječju; nema bića
ni modaliteta bitka koji bi bio mogućnost«. Stoga se upravo svi oni koji do-
puštaju da u stvorenoj supstanciji postoji djelatna mogućnost »vrte u krug i
ne shvaćaju o čemu govore«. Neka, dakle, oni koji sustav slučajnih uzroka
protežu čak i do ljudskog duha razmisle na koji se način, prihvati li se ta
pretpostavka, može čitavom sačuvati ljudska sloboda.