260
Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289
vrsno poznaju anatomiju. Odatle, stoga, treba zaključiti da ljudi doduše žele
pomaknuti ruku, no Bog je taj koji je jedini zna i može pomaknuti«. Toliko
Malebranche. Tako, prema ovome sustavu, kao što je jedino Bog djelatni
uzrok ideja koje se bude u duši, i također pokreta koji se zbivaju u tijelu,
isto tako u njegovoj volji valja tražiti uzrok zašto ideje stvari odgovaraju
promjenama tijela i tjelesni pokreti htijenjima duha. Drugim riječima, Bog
je djelatni uzrok takva međuodnosa u onoj mjeri u kojoj samo On mijenja
tijelo po volji duše i dušu po volji tijela, ili u onoj mjeri u kojoj je uspostavio
zakon prema kojem, kada se na tijelu izvrši određen utisak, u duhu izazove
određene ideje stvari i obratno, kada usadi kakve želje u dušu, u tijelu on
proizvodi određene pokrete. Oni koji su prigrlili ovaj sustav objašnjavanja
međuodnosa duha i tijela obično se nazivaju
okazionalistima
, budući da pri
stvaranju stvari ne priznaju nikakav uzrok osim slučajnoga.
§ I.
Prema sustavu slučajnih uzroka pojava uzajamnog odnosa koji postoji
između duha i tijela uopće se ne objašnjava
Filozof teško da će objasniti magnetsku ili električnu silu, padanje teš-
kih tijela i njihovo ubrzanje prema porastu neparnih brojeva i slične prirod-
ne pojave ako kaže da se one događaju upravo zato što BOG u prisutnosti
takvih tijela u njima proizvodi raznoliko kretanje i tako postiže da se željezo
kreće prema magnetu, da teška tijela, ako se prepuste svojoj naravi, padaju
prema dolje, i da se njihov silazak ubrzava prema neparnim brojevima itd.
Pa premda nema nikoga kome ne bi bilo jasno da je Bog onaj »od kojeg
potječe«, kako kaže sv. Augustin u 11. poglavlju V. knjige
O državi Božjoj
,
»svaki poredak, koji je stvorio mjeru, broj i težinu; od kojeg je sve što je pri-
rodno«, nitko od toga objašnjenja ne postaje pametniji. Dakle, niti se razjaš-
njava međusobno djelovanje koje postoji između duha i tijela ako se kaže
da se ono događa zbog toga što Bog utiskuje ideju u duh čim je sama stvar
utjecala na osjetilni organ i da tijelu udijeli pokret čim duh poželi da tijelo
taj pokret izvede. Tu nema, ako želimo iskreno priznati, nikakve razlike, jer
uzajamno djelovanje duha i tijela nije ništa manje prirodna pojava nego što
su to privlačenje željeza i magneta, pad teških tijela i njihovo ubrzanje po
neparnim brojevima itd. Doista, svi noviji filozofi, pa čak i oni koji, kad se
bave uzajamnim međuodnosom između duha i tijela, zastupaju sustav
slu-
čajnih uzroka
, kažu stoga da prirodne pojave nimalo ne postaju jasnije putem
1,2,3,4,5 7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,...35