256
Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289
varaju pokreti druge, te kako duh zapovijeda tijelu različite pokrete, i kako
je ono sposobno u duhu poticati različite radnje. Odakle naime supstanciji,
čije su djelatnosti
shvaćanje
i
htijenje
, snaga da pokreće drugu nepokretnu
supstanciju; shvaćamo kako se to događa samo putem poticaja poteklih od
težine, nepropusnosti i ostalih stanja prikladnih samo tijelu. Ili kako može
tijelo, koje djeluje samo na poticaj, išta proizvesti u duši koja u svojoj pro-
pusnosti takav poticaj ne prihvaća? Na ovome mjestu doista priznajemo da
je to velika tajna i da je temelj toga odnosa ili poznat samo Bogu, koji ga
je i naredio, ili ga mi nećemo shvatiti osim kada nam bude oduzet. Ipak,
upravite ovamo svoje oštroumlje, gospodo novi doktori, i premda ne znali
što su neki autori pokušali shvatiti i uzalud drugima izložiti, daleko od toga
da biste trebali izgubiti vjeru u isplativost ovoga; naprotiv, trebate očekivati
veliku korist. Tu su još i mnoge druge stvari, ugodne i također korisne, koje
ćete bilo saznati iz ove disertacije, bilo na svoju ruku zaključiti i uvidjeti.
Ako su, naime, promatrajući ovaj savez, jedni naučili odakle tolike raznoli-
ke ljudske sposobnosti i sklonosti s obzirom na različitu građu tijela i oblik
duha, a u istoga je čovjeka tolika promjena sposobnosti s njegovom dobi,
drugi su se usudili ići dalje. Nastojali su ustanoviti dvostruku znanost, od
kojih bi jedna naučavala kako se sud o duši donosi na temelju proučavanja
građe tijela i pokreta, ponajviše voljnih, dok bi druga, naprotiv, naučavala
dokazivati od stanja duha prema prirodi tijela. Nema razloga zašto bi itko
smatrao da će Vašim oštroumnim duhovima to razmišljanje biti suhopar-
no i jalovo. Dajte stoga prihvatite ovo skromno djelce vama naklonih i u
miru, koji u slavi započinjete, a na čemu vam ponovo čestitamo, dovršite,
sjećajući se u međuvremenu nas, suučenika u filozofskim naucima, vazda
najodanijih vašemu imenu.
Prvo poglavlje
Izlaže se pojam i narav uzajamnog odnosa između ljudskog
duha i tijela
Nema razloga da nadugo pripovijedam o tome kako je tajnovito zajed-
ništvo ljudskoga duha s tijelom i kako naše snage nadmašuje ta neizreciva
uzajamnost, koja na način izrazito uske veze posreduje među dvjema tako
različitim supstancijama. »Kad razmišljam o prirodi duha«, kaže Ciceron u
22. poglavlju I. knjige
Rasprava u Tuskulu
, »mnogo mi se težim pokazuje
razmišljanje, i mnogo nejasnijim, o tome kakav je duh kad se nalazi u tijelu,
kao u stranoj kući, nego kakav je kada izađe i stigne na slobodno nebo kao
1 3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,...35