Page 12 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

266 Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289
biva niz opažaja i želja u duši. Drugo, kako se događa niz pokreta u tijelu. I
napokon, na koji način dolazi do toga da niz opažaja i želja, koji je u duhu,
odgovara nizu pokreta koji se istodobno događaju u tijelu, odnosno kako to
da se ta dva niza međusobno slažu i odgovaraju jedan drugom po prešutnom
nepovredivom zakonu. Na temelju ovoga posljednjeg taj sklad dobiva ime
unaprijed određenog.
Što se tiče prvoga, kaže se da je ljudski duh supstancija čija je narav
takva da svojom prirodnom snagom, neovisno o svakom pokretu koji se
zbiva u tijelu, na poticaj pojavnih stvari u sebi može proizvesti sve opažaje i
želje koje u sebi proizvodi, i to u toj mjeri »da bi se opažaji i želje« (riječi su
slavnog Wolffa iz Racionalne psihologije, § 614) »nizali u duši na isti način,
kao i sada, čak i da tijelo ne postoji«. Prema tome, »duša bi si na isti način
kao i sada predočavala ovaj univerzum čak i da vidljivi svijet ne postoji«.
Nadalje, opažaji i želje proizvode se u duši u neprekinutom nizu (ondje, §
613), i to naime tako da ne postoji ni najmanji trenutak u kojem ne bi bilo
nikakva opažaja ili želje. Zato se kaže da čak i u snu naš duh proizvodi
predodžbe stvari, premda zbrkane i nejasne, a kako se iz opažaja rađa želja
ili, kako sam Wolff kaže, »čim si neku stvar predočimo kao dobru, poželi-
mo je« (Empirijska psihologija, § 589). »I čim si istu stvar predočimo kao
lošu, uklonimo je« (ondje, § 589). Ako duh nikada nije lišen opažaja, tada
mu nikad ne nedostaje ni želja, i tako u duši neovisno o svakom vanjskom
postupku postoji nikada prekinut niz kako opažaja tako i želja. Zato je sam
Leibniz rekao da je ljudski duh supstancija »čiji opažaji i želje slijede jedno
za drugim, neizbrojivi u neprekinutu nizu koji je i nemoguće prekinuti«. I
budući da se to svojevrsno odvijanje opažaja i želja zbiva u duši neovisno
o bilo kakvom vanjskom načelu, isti je autor duh nazvao duhovnim auto-
matom, naime kao nekim strojem koji ostvaruje svoje pokrete bez ikakva
vanjskog pokretača ili usmjeravalačkog načela.
A kao što duh sebi svojstvenom snagom, neovisno o bilo kakvu vanj-
skom uzroku, tvori svoje opažaje i želje u neprekinutom nizu, tako i or-
gansko tijelo s kojim je vezan sam duh predstavlja napravu koju je stvo-
rio najmudriji Tvorac svih stvari, s takvim umijećem da neovisno o duši
izvršava sve one pokrete za koje smo primijetili da u njemu postoje. Sve,
kažem; naime i one koji se zovu voljni. »U sustavu prestabilirane harmoni-
je«, kaže Wolff u Racionalnoj psihologiji, §§ 615 i 616, »snagom tjelesnog
mehanizma iz materijalnih predodžbi pojavnog svijeta nastaju pokreti koji
odgovaraju htijenjima i željama duše, onkraj bilo kojeg vanjskog neposred-
nog određenja ovisnog o duši«. Stoga, kao što bi se »opažaji i želje događali