Page 21 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 275
poznato da se ti pokreti uistinu odvijaju po sili samoga mehanizma. Pokreti
srca i utrobe iz ovog su razloga iznutra nužni. Takvi su dakle i pokreti koji
odgovaraju na htijenja duše ako se događaju po sili samoga mehanizma.
Prema sustavu prestabilirane harmonije mi ne možemo zapriječiti nijedan
pokret za koji se čini da nastaje na zapovijed duše. Naravno da naša duša ne
može zapriječiti da se u nama dogodi neki od onih pokreta za koje je tijelo
određeno po svojoj strukturi, kao što iz istog ovog razloga duša ne može za-
braniti da se srce ili utroba pomiču. Inače ljudski duh prema harmonistima
nema nikakvu sposobnost da pokrene tijelo; kako će onda zabraniti tijelu da
se ne pomiče ako ga na pomicanje prisiljava narav njegova mehanizma? Ili,
kako će duh postići da tijelo učini neki pokret različit od onoga koji zahti-
jeva njegova struktura?
Čini se dakle da se sustav prestabilirane harmonije nikako ne može
prihvatiti a da se ne tvrdi kako u čovjeku ne postoji sloboda za pokrete tijela.
Budući da su naime prema ovome sustavu svi pokreti ljudskoga tijela  ne
izuzevši ni one koji odgovaraju na htijenja duše  fizički nužni, i to tako da
nijedan od njih ne možemo spriječiti, onda ne vidim, ako se prihvati ova
hipoteza, kakva se to sloboda u nama nalazi za pokrete našega tijela. Zaci-
jelo nikakva, osim ako bi možda isti pokret mogao odmah biti fizički nužan
i ujedno slobodan onom vrstom slobode koju teolozi i filozofi nazivaju slo-
bodom po nužnosti odnosno slobodom indiferentnosti.
Držim kako nitko ne bi mogao dovesti u sumnju to da nužno treba pos-
tojati sloboda ljudskih čina, tako da čovjek ni za jedan čin nije određen
svojom naravi. »Nije nam naime slobodno« (kaže sveti Augustin u 3. knjizi
O slobodi volje, br. 8) »ono što nemamo u svojoj vlasti«, a nije u našoj
vlasti ono za što smo već po naravi određeni. Prema tome, kako kaže sam
sveti naučitelj na istome mjestu (br. 7), »ne starimo iz želje, nego iz nužde«
i ne »umiremo iz želje, nego iz nužde«; stoga, budući da smo već po naravi
određeni i za starenje i za umiranje, ni jedno ni drugo nije u našoj vlasti.
No ako se prihvati pretpostavka prestabilirane harmonije, jasno je da je
čovjek po svojoj naravi određen za sve tjelesne pokrete koje izvodi. Kad bi
bilo drukčije, kao što smo rekli, ne bi se svi pokreti našega tijela izvodili po
sili samoga mehanizma. Stoga, ako se prihvati pretpostavka prestabilirane
harmonije, u nama nema nikakve slobode za tjelesne pokrete.
Harmonisti navode suprotno, da su i tjelesni pokreti koji odgovaraju na
htijenja duše nužni koliko su određeni strukturom samoga tijela, a ujedno
da ih se s punim pravom može smatrati slobodnima zbog toga što ih u tijelu
po njegovoj strukturi ne bi odredio Bog osim u onoj mjeri u kojoj bi svojom