Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289
283
tijelom ili s jednim njegovim dijelom. Ne vidim naime kako možemo spo-
znati način na koji duh upravlja tijelom ako nam je nepoznat i način na koji
je on spojen s tijelom i ako ne znamo u kojem se to dijelu tijela on nalazi.
Čini se da povrh svega treba željeti da sa sigurnošću znamo kakva je struk-
tura mišića te na koji se način i po kojem zakonu zbiva njihovo napinjanje
i stezanje. Budući da se svi pokreti ljudskoga tijela odvijaju djelovanjem
mišića odnosno time što se ovi napinju i stežu, mora nam biti nepoznat način
na koji se tijelo pokreće po zapovijedi duše ako nam nije poznata ni struk-
tura mišića ni vještina kojom se odvija njihovo nadimanje i stezanje. Već
svatko zna da nam nije posve poznata priroda našega duha. Znamo tek da
je on misleća supstancija, a ne znamo da li se cijela njegova bit tako nalazi
u sposobnosti mišljenja da u njemu ne postoji nikakva druga sposobnost.
»Priznajem«, kaže slavni Gravesande u prvoj knjizi
Uvoda u Newtonovu
filozofiju
(drugi dio, 16. poglavlje, § 199), »da ukoliko se ukloni mišljenje,
ne ostaje nikakva ideja duha. Ali ovo je razlog iz kojega nam je to svojstvo
našega duha poznato; ipak iz toga ne slijedi da u toj nepoznatoj supstanciji
nema drugih svojstava duha koja mogu postojati bez toga mišljenja.« Činje-
nica je da je način na koji je duh povezan s tijelom obavijen tolikom tamom
da ga se s punim pravom svrstava među najzagonetnije prirodne tajne. Kako
kaže sveti Augustin u 10. poglavlju XXI. knjige
Države Božje
, »Način na
koji se duh drži uz tijelo općenito je čudesan i čovjek ga ne može shvatiti«.
Postoji li tko tko bi mogao objasniti kako to da je duhovna supstancija tako
vezana uz tijelo da mu može i zapovijedati, ali se od njega, kada želi, ne
može odvojiti? Također, tko to sa sigurnošću zna upravlja li duša cijelim
tijelom ili samo jednim njegovim dijelom? Među filozofima o toj je stvari
doista velika nesloga. Da mimoiđem mišljenja starih, koja iznosi Plutarh u
5. poglavlju 4. knjige
O glavnim stavovima filozofa prirode
, skolastici tvrde
da je cijela duša u cijelome tijelu i da je cijela u pojedinim njegovim dije-
lovima. Descartes ju je smjestio u pinealnu žlijezdu u mozgu kao u najviše
sjedište. Noviji je pak filozofi smještaju u onaj dio mozga u kojem kao u
korijenu svoj začetak imaju živci koji posreduju kod osjeta i spontanih po-
kreta, i onda se šire po cijelome tijelu. Naposljetku, građa nam mišića nije
tako poznata da ne bi ostalo ništa što se ne bi u njoj još moglo istraživati.
I uzrok i zakoni po kojima se odvija njihovo nadimanje i stezanje potpuno
su nam nepoznati. Nije dosad jasno ni napinju li se i stežu mišići samo
nadimanjem vlakana, tj. promjenom oblika, kako je tvrdio Steno, ili samo
podražajem životvornih duhova koji dolaze iz mozga i zrače živce, kao što
1...,19,20,21,22,23,24,25,26,27,28 30,31,32,33,34,35