Page 30 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

284 Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289
je mislio Descartes, ili napokon silom nekog vrenja nastala u mišiću, kako to
u novije doba tvrde Bernoulli i mnogi drugi. Dakle, kako nam god bilo jasno
da tijelo za izvođenje voljnih pokreta određuje upravo racionalna duša, ipak
ne možemo objasniti način na koji ga određuje. Možemo jedino tvrditi da
duša određuje tijelo svojim fizičkim i stvarnim činom. Ako se odbaci sustav
harmonista, voljni pokreti potječu od duše ili kao od slučajnog ili kao od
fizičkog uzroka. Ne potječu od duše kao od slučajnog uzroka  kako sam
prije pokazao suprotstavljajući se okazionalistima. Stoga potječu od duše
kao od fizičkog uzroka, i tako stvarno ovise o njoj kao o uzroku koji fizički
određuje: kao što i predodžbe duše ovise o tjelesnim pokretima ili o tjelesnoj
slici predočenoj u mozgu, koja određuje duh da proizvede baš jednu, a ne
drugu ideju pojavne stvari.
No ne treba zbog toga što je način na koji i tjelesni pokreti određuju duh
pri proizvodnji ideja stvari i na koji duh određuje tijelo pri izvođenju volj-
nih pokreta nepoznat, nijekati da duh ovisi o tijelu kad proizvodi ideje i da
tijelo ovisi o duhu kad proizvodi voljne pokrete. Ne smijemo naime nijekati
ono što je jasno i očito samo zato što baš i ne možemo shvatiti ono što je
nejasno. »Zar treba nešto što je otkriveno«, kaže sveti Augustin u knjizi O
daru ustrajnosti, »nijekati zato što se ne može razumjeti ono što je skriveno?
Zar, kažem, za nešto za što vidimo da je tako kanimo reći da nije tako jer ne
možemo iznaći zašto jest tako?« Posve ispravno kaže slavni Gravesande u
Uvodu u Newtonovu filozofiju (prva knjiga, drugi dio, 18. poglavlje, § 248):
»Po neprijepornom objašnjenju jasno je da duh ne djeluje na tijelo ni tijelo
na duh kao tijelo na tijelo, ali meni se čini da se otud ne može zaključiti
da je svaki utjecaj nemoguć. Tijelo svojim pokretom ne djeluje na drugo
tijelo, a da ovo ne pruža otpor, ali može li se potpuno različit čin, o kojem
nemamo ideju, primijeniti na drugu supstanciju, i to tako da uzrok odgovara
učinku, to se ne bih usudio određivati u tako nejasnoj stvari. Zacijelo je
teško nijekati utjecaj kad točno odmjeravamo na koji se način u najmanjim
stvarima koje duh opaža uspostavlja odnos s radnjama u tijelu i kako se nje-
govi pokreti slažu s onim što određuje duh.« Griješe dakle i okazionalisti i
harmonisti kad  zbog toga što je nepoznat način na koji tijelo određuje duh
i duh tijelo  niječu da duh na neki stvaran način ovisi o tijelu kad proizvodi
ideje stvari, a tijelo da ovisi o duhu kad izvodi voljne pokrete, te da utječu
jedno na drugo.