Page 17 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 271
nje opažaja ovisi o proizvodnji materijalnih ideja, tako njihova proizvodnja
nužno ovisi o njihovoj prvoj proizvodnji. Pogrešno je, stoga, reći da ljudski
duh pri proizvodnji predodžbi stvari uopće ne ovisi o tijelu i da materijalne
ideje u mozgu ni u čemu ne pridonose proizvodnji predodžbi, kako kaže
sam Wolff.
Naposljetku, govoreći u § 461 o uporabi razuma, tvrdi kako »se upo-
rabom govora olakšava i proširuje uporaba razuma«, dapače »bez uporabe
govora jedva da je moguća uporaba razuma«. Stoga duh ovisi o tijelu kako
bi se koristio razumom; u duši naime, kako i sam priznaje, ne postoji nijedan
čin razuma, ako se u tijelu ne dogodi jedna od onih promjena koje se potiču
govorom. Slavni muž dakle griješi kada kaže da racionalna duša proizvodi
sve svoje opažaje i želje neovisno o tijelu, tako da bi se sami opažaji i želje
»postizali na isti način kao i sada, kad i ne bi postojalo tijelo«. Griješi i kada
tvrdi da »prisutnost materijalnih ideja uopće ne pridonosi nastajanju opažaja
i želja«. Griješi, kažem, jer ne može biti istina da prisutnost materijalnih
ideja u mozgu ništa ne koristi duhu u proizvodnji opažaja i želja ako je istina
da se bez uporabe govora ne može sam duh koristiti razumom.
§ II.
Ako se prihvati sustav prestabilirane harmonije, nužno je da se
složimo s tim da se iz zajedništva duha i tijela ne može u duši
probuditi nikakva zla požuda, što se posve očito protivi i
iskustvu, i riječima Svetoga pisma, i nauku svetih otaca
Nikakva se zla požuda koja bi se mogla pripisati zajedništvu duha i tijela
ne bi nalazila u duši da ne postoji tijelo s kojim je duša spojena. A budući da
se u prirodi zapravo ne radi o tome, to ne može biti uzrok nikakva stvarnog
učinka. Prihvati li se pak sustav prestabilirane harmonije i stvori pretpostav-
ka da će duša one opažaje i želje pojavnih stvari koje proizvodi spojena s
tijelom i u vidljivome svijetu proizvoditi na posve isti način makar ne pos-
tojalo ni tijelo s kojim je povezana ni sam vidljivi svijet, onda se, što se tiče
proizvodnje opažaja i želja, duša jednako ponaša kad je ujedinjena s tijelom
kao što bi se ponašala da je odvojena od njega i da vidljivi svijet uopće ne
postoji. No kako to baš ništa ne pridonosi proizvodnji nekog učinka, posve
je svejedno za proizvodnju i za postojanje samog učinka postoji li to ili ne.
Dakle nikakva zla požuda ne bi postojala u duši zbog zajedništva duše s tije-
lom da pri proizvodnji opažaja i želja pojavnih stvari duša uopće ne ovisi o