Page 13 - Josephus Zanchi: Dissertatio de mutuo commercio, inter mentem humanam, et corpus

Zanchi, J., Disertacija o uzajamnom odnosu …, Prilozi 63–64 (2006), str. 255–289 267
u duši jednako kao i sada, kad tijelo i ne bi postojalo«, tako bi se i tjelesni
pokreti »koji odgovaraju htijenjima duše događali na isti način kao i sada i
da duša ne postoji« (ondje, §§ 614 i 616). Kao što se dakle u ovome sustavu
duh promatra kao duhovni automat, tako se ljudsko tijelo unutar tog sustava
uzima kao tvarni automat.
Ta je, dakle, dva tako različita automata, naime racionalnu dušu i or-
gansko tijelo višnji Tvorac tako povezao da pojedini pokreti koji se po sili
mehanizma zbivaju u tijelu »odgovaraju pojedinim opažajima te željama i
odbojnostima u duši, i slijede jedan za drugim« (ti tjelesni pokreti) »istim
redoslijedom kojim se međusobno dočekuju promjene u duši« (Wolff, on-
dje, § 617). Prema istom autoru (§ 618), u duši »se događa niz opažaja i želja
stvorenih vlastitom snagom, izvan svake stvarne ovisnosti duše o tijelu; a
u tijelu se događa slijed pokreta koji se jedan za drugim rađaju iz sebe po
sili mehanizma, i koji ovise o utiscima koje je pojavni svijet ostavio na
osjetilnim organima, no bez ikakve stvarne ovisnosti tijela o duši. Budući da
oni neprekidno odgovaraju jedno drugome, nijedan opažaj ili želja ne rađa
se u duši a da im u nizu pokreta ne bi odgovarao neki pokret; i obratno, ne
postoji pokret u nizu pokreta kojem u nizu opažaja i želja ne bi odgovarali
neki opažaj i želja, koliko god između duše i tijela ne bilo nikakva međudje-
lovanja«. Eto dakle sustava prestabilirane harmonije izložena u prvobitnu
liku i izvornim riječima. Kao što se okazionalistima nazivaju oni koji odnos
duha i tijela objašnjavaju putem sustava slučajnih uzroka, tako se oni koji
se, objašnjavajući isti odnos, služe hipotezom prestabilirane harmonije na-
zivaju harmonistima .
§ I.
To da su racionalna duša i tijelo uz koje je vezana, dvije supstancije koje
su u djelovanju doista sasvim neovisne jedna o drugoj ili je u
potpunosti krivo, ili se iskustveno ne može spoznati niti sa
sigurnošću odrediti djelatni uzrok bilo kojeg učinka
Naime, ako se pozovemo na iskustvo, između opažaja duha i promje-
na u tijelu i obratno, između nekih tjelesnih pokreta i želja duha, opažamo
takvu vezu kakva se pojavljuje između stvarnog djelatnog uzroka i njegova
učinka. Kao što, naime, kada postoji djelatni uzrok, postoji i stvarni uči-
nak, tako kad se dogodi stanovita promjena u tjelesnim osjetilima na po-
ticaj pojavnih stvari, smjesta se u duši potiče njihov opažaj, i to po takvu