61
taj slom svuda ne opaža, nieču zakoni moralni, to se nedostojno
grieši proti zdravoj logici.
Moralni zakoni imadu pače za izhodište onu istu točku,
koju imadu i zakoni fizični. Zato i reče Lazarus: „Jednako
nedvojbena kao i neukloniva je domnjeva, da tamo, gdje se
sve niti kauzaliteta u svietu i sve karike teleologije s posljeđ-
njimi okrajci stječu, da je tamo takodjer mjesto, komu se i
objektivne ideje primišljati imaju
“. 9
To je ona točka negdje
u vasmiru, o kojoj govorasmo gore.
Fizični slom jest dakle posljedkom prekršenih zakona fi-
zičnih, slom moralni pako posljedkom prekršenih zakona mo
ralnih. Onaj prvi zovemo vječnom nuždom; ovaj drugi vječnom
pravdom.
Sada smo na čistu. Buckle htjede u povjestnom razvoju
pokazati vječnu nuždu. Mi smo to shvaćanje pobili. Što po tom
preostaje? Nam je uzeti, da u povjestnom razvoju vlada vječna
pravda. Zvala se sad ta pravda božjom pravdom ili božjom
vladom, to je nam sve jedno. Ali nije nam sve jedno, ako
netko — možda iz stanovitih subjektivnih razloga — vojuje
proti ovim nazivom na taj način, da kani tim oboriti i vječnu
pravdu. Tako čini Roth. Stoga valja i s njim na čistac izaći.
Govoreć o naučanju povjestnom veli Roth doslovce ovo:
„Prirediti poviest tako, da će mladež u tečaju sgoda ljudskih
spoznati vladu božju, jest krivo, neizvedivo i posve uzaludno;
krivo, što tim okribina (jasnoća) prikazivanja štetuje; neizve
divo, pošto nitko poviesti ne razumie, da bi drugim božju
svjetovladu dokazati mogao; uzaludno, jer mladež ne može
ideju božje svjetovlade shvatiti — ključ bo ideji ovoj jest sub
jektivno uvjerenje, da vlastiti život moj obiluje dokazi božje
svjetovlade
“. 10
