71
Nije dmgo, što nam je netko rekao, da je najveličajniji
historični prizor Napoleonova vojna proti Europi, te kadgodier
na poviest pomišlja, onda mu dušom Misnu ogromni topovi i
krvavi bajoneti. Kako je čudna ova izjava tako je ona dosta
značajna — u njoj se krije neka žalostna istina...
Sve, što smo dosad spomenuli, moglo je , nadamo se,
uvjeriti o tom, da se etika ne samo može nego i mora upo
rabiti na povjestno naučanje. Shvaćati historiju produktom krute
nužde niti je probitačno, niti istinito. Kad bi takvo shvaćanje
i stajalo, peđagožko bi gledište moralo biti proti njemu.
Ovo se lahko iz svega pređjašnjega razabire. Etične ideje da
kle jedina su prava mjerila djelovanja ljudskoga, zato ih mo
ramo rabiti u nančanju povjestnom, da ne budemo nepravedni.
Ako išta više: to su kriva mjerila mrzka pred Bogom.
Sad nam je prieći na praktičnu uporabu ćudorednih kolizija.
Svakomu valjda, koji o kolizijah razmišlja, dolaze nuždno
na um historični primjeri odgovarajući dotičnim kolizijam. Ovi
primjeri ipak niti će pripadati baš istomu vieku, niti istomu
baš narodu — oni se namiču po asocijaciji misli. Tako se de
silo i nam. Zato u našoj uporabi kolizija na poviest neće biti
s obzirom na dobu i narode nikakve sustavnosti. Tomu se
hoće mnogo vremena i mnogo napora. Držimo ipak, da ta
okolnost neće biti ni podpunosti niti namjeri naše radnje 11a
uštrb i to poglavito stoga, što smo — govoreć 0 kolizijah —
tumačili praktične primjere sađanjosti, koji su reć hi kopija
primjera iz prošlosti.
Pobijajuć Iheringovo shvaćanje prava pomislismo na Sam-
nićane, koji su htjeli, da spase komad zemljišta, na kom se
Kimljani naselili bili. Tako se sbilo s Gallom za Caesara, Ži
dovom za Nabukađnezara. Slično bijaše i s Poljaci.
