74
i emancipacija žena . . . U komuni parižkoj igrale su žene
veliku ulogu . . . I tako gdje godier žena nije u svom krugu, tu
će biti prilike uporabi kolizija, kojim je žensko pitanje pro
duktom. Nisu li takvi primjeri: heterstvo u Grka poslie pelo-
ponezkoga rata? Gospodstvo maitresa u Franeezkoj i drugdje?
Tko da napokon dvoji ob uporabi kolizija vjerskih, poli
tičnih i patriotičnih ? Ovimi obiluje malo ne svaki viek i svaki
narod; one su redovito ljudskom krvi pisane u poviest. Uzmimo
samo: kipoborstvo, reformaciju, Bartolovu noć. To su otrovni
plodovi sukoba vjerskih. One će imati historik prikazati kao
posljedicu prejednostranoga shvaćanja stanovite vjeroizpoviesti,
te slabe kulture. Što je bojna poviest Turske nego li strastna
ljubav za svoj koran, a biesna mržnja protiva krstu? Što je
poviest mnogih križarskih vojna, na primjer onih njemačkih
proti polabskim Slavenom, nego li zlobom natopljeno barbar
stvo? Zar da te strahote, počinjene pod barjakom tobožnje
svete misije, ne budu odmienjene? Turskoj se vidno veće odmje
njuju; a što se Njemačke tiče, mi bismo odmjenu nazrevali
već u tom — što ju aždaja prostoga materijalizma i komu
nizma danas gotovo smrviti i progutati prieti
.24
Krv i opet krv tražili su politični sukobi. Tko da se ne
sjeti bune modre i zelene stranke za Justinijana? Tko li ne
sicilijanske večernje za Karla I.? Ovi će se primjeri imati
jednako ocieniti, kao i fanatizam vjerski.
U poviesti Švedske imade primjer političnih stranaka,
koje okrom toga, što se međjusobno mržahu — mržahu složno
još i svoju domovinu. To su stranke kapa i šešira za Ulrike
Eleonore. Evo primjera za posvemašni nepatriotizam.
Protivni primjer imademo u Erancezkoj u Ivani d’ Are.
